'Prijavio sam te na fakultet. Postat ćeš doktor.' riječi su koje odzvanjaju u mojoj glavi.
Nevjerica me obuzela."Molim?!" bila sam šokirana. "Dugo sam razmišljao nakon ono događaja u bolnici. Vidio sam kako si predana svom poslu i kako si spasila malog Stefana i jednostavno sam morao." I dalje nisam znala što reči.
"I Max ide na taj fakultet pa ćeš imati nekog kod poznaješ tamo." Bila sam... Ne znam. Iznenađena ali istovremeno veoma,veoma ljuta i razočarana. Ustala sam i udaljila se par koraka od ljuljačke. "Kako?! Kako si mogao?!" bilo je sve što sam uspjela reči okrenuvši se prema njemu.
I on je ustao zbunjeno gledajući u mene. "Kako to misliš?" pitao je. "Kako si mogao donjeti takvu odluku bez mene. Za boga miloga kako ću raditi i ići na fakultet. Osim toga kako ću financirati obrazovanje." govorila sam vrlo glasno, gotovo pa vičući.
"Za posao se ne brini. Radit ćeš samo vikendom. A financiranje fakulteta sam ja riješio. Cijelo školovanje ti je plačeno." Sad je bilo dosta. Ovo je prešlu svaku granicu. Pa šta on misli tko je on?!
"Još bolje!!" viknula sam, "Ja nisam tu da bih primala nečiju milostinju. Hvala, ali ne hvala." odgovorila sam mu te se brzim korakom zaputila van. Moram što prije otići odavde. Dohvativši svoju torbu potrčala sam prema izlazu, ali me Jordan u par koraka stigao. "Elena, molim te. Saslušaj me." bio je to Jordan.
Nisam ništa odgovarala. "Elena, stalo mi je do tebe. Htio sam ti samo pružiti nešto dobro." Još sam šutila, razmišljajući o njegovim rječima. Vjerujem da je u pravu, ali ne može tako nešto napraviti bez mene. Bez moje odluke. To je nedopustivo.
Zaobišla sam ga i opet potrčala prema izlazu. Otvorivši vrata začula sam Maxa kako doziva moje ime. "Elena, jel sve u redu?" pitao me. "Pitaj svog brata." odgovorila sam drsko na što je on dodao "Kamo ćeš?"
"Doma." Gledao je u mene u nevjerici. "Pričekaj ja ću te odvesti." Samo sam kimnula glavom na što je on stepenicama otišao na kat. Čekala sam kraj vrata sve dok se Max vratio te pitao:"Idemo?"
Jordan se ponovo pojavio. Dovikivao je moje ime dok sam izlazila iz kuće. Maxu sam uputila pogled na što je on kimnuo glavom. "Idi do auta. Sad ću ja."rekao mi je nakon čega se zaustavio, a ja sam brzim korakom nastavila do auta.
Jordan P.o.V.
Dovikivao sam njeno ime kako bi se zaustavila i sačekala me. Sve što sam htio je objasniti joj situaciju. Htio sam joj pomoći. Prokleto mi je stalo do nje, ali ona se nije zaustavila.
Odjednom je Max stao dok je ona nastavila prema autu. Prišao sam Maxu te je on brzo rekao ne dopustivši mi da dodem do riječi. "Buraz, pusti ju malo. Šta god da si napravio jako ju je uznemirilo. Pusti ju da razmisli."
Htio sam mu se usprotiviti, ali on se već okrenuo i zaputio prema autu. U nevjerici i s boli u grudima stajao sam na kućnom prilazu dok sam gledao kako zajedno u autu nestaju niz ulicu.
Boli. Prokleto boli. Zar sam ja toliki idiot. Povrijedio sam ju.
Xxx. P.o.V.
Opet sjedim u svom uredu rješavajući papire od proteklih dana. Iako sam se pokušavao usredotoćiti na posao, nisam mogao. Isfrustrirano sam bacio kemijsku te dohvatio bocu Jacka koja je bila već polu prazna.
Nakon što sam exao dvije čaše za redom začuo sam otvaranje vrata. "Šefe!!" viknuo je Petar samo upadnuvši u moj ured bez kucanja. Ljutito sam ustao i viknuo "Otkud ti pravo da samo tako ulaziš?!"
Na moj se uzvik upotpunosti zaledio. Nakon što je uhvatio malo hrabrosti napravio je par koraka i približio se stolu. "Ispričavam se, ali važno je." dodao je vrlo tiho, gotovo nečujno.
"Bolje ti je da je važno jer ne želiš znati posljedice." rekao sam tupim i zastrašujućim glasom rukom već posežući prema prvoj ladici mog radnog stola, u kojoj svi znate sto se nalazi. Njegove su se zjenice raširile od straha. Primjetivši to, samo sam se podmuklo nasmijao.
"Pričaj." dodao sam sjedajući u svoj naslonjač. Kratko je šutio, a onda papire koje je držao u rukama spustio na moj stol. Dohvativši ih, počeo sam čitati.
Nisam mogao vjerovati svojim očima. Ono što je pisalo na papiru uzrokovalo je neki čudni osjećaj u mom trbuhu. "Napokon." izgovorio sam s ponosom.
"Bravo Petre. Izgleda da ti nisi niškoristi. Spremi se." bile su moje riječi poslije kojih se on pokupio iz ureda, a ja ostao sam sa svojim mislima.
'Vrijeme je.' bilo je sve što mi se vrtilo po glavi cijelu večer.
Sutra je dan D.
KAMU SEDANG MEMBACA
U tvojim rukama (SLOW UPDATE)
RomansaDjevojka koja bježi od prošlosti, novi život pronalazi u New Yorku. Pronašavši novu ljubav, nakon što ju je stara uništila ponovo postaje sretna. Ali onda se prošlost vraća. I sukobljava sa sadašnjošću. Što će pobijediti?! Prošlost?! Ili sadašnjost...
