U tvojim rukama (SLOW UPDATE)

3.POGLAVLJE - "Dodir"

Elena P.o.V.

Polako, pomalo prestrasena pogledam u njegove oči u kojima sada vidim neku skrivenu, ali vrlo sjajnu i upečatljivu iskru. Pružim mu natrag ruku. Njegov nježan, topao i istovremeno snažan i samouvjeren dodir u meni je probudio sjećanja... Sjećanja koja tako želim zaboraviti.

*Flashback-1*

Te predivne ssmđe oči u kojima se utapam. Ta sjajna smeđa kosa koja se presijava na suncu. Taj predivan osmijeh i jamice na njegovim obrazima. Savršenstvo. Volim ga. Najviše. Možda i previše. Ali moj je, samo moj.

*End of flashback*

*Flashback-2*

"Volim te, malena. Previše te volim." šaputao mi je na uho dok smo zajedno, sklupčani ležali na udobnom krevetu u njegovoj vikendici. "I ja tebe, jedini. Obećaj mi da me nikad nećeš povrijediti i napustit." " Nikad ljubavi." sa smješkom na licu mi se približio i polako poljubio. O Bože koliko ga samo volim.

*End of flashback*

*Flashback-3*

" Nemoj, molim te. NEMOJ!!" vikala sam iz sveg glasa dok me svojim snaznim rukama udarao. "Neće te on gledati. Ti si moja! Samo moja! " vikao je neprestajući me udarati.

* End of flashback*

*Flashback-4*

"Mozes bježati koliko hoćeš! Ja ću te uvijek naći! Moja si! Meni pripadaš! " vikao je dok su ga dvojica policajaca vukli prema automobilu. Stajala sam nepomično na uluzu u kuću, ne znajući kako dalje.

*End of flashback*

Doktorov me dodir podsjeća na njega. Na osobu od koje biježim. Osobu koje se bojim.
" Elena May." Izgovorivši brzo svoje ime, povukla sam ruku iz njegova stiska. Iskra iz njegovih očiju je nestala. Zamijenila ju je zbunjenost.

Moja ga je reakcija blago šokirala. Nije znao zašto, ali sigurna sam da je mogao vidjeti strah na mojem licu.

Polako se odmaknuo od mene opet se smjestivši u svoj naslonjač.
"Pa, imate li svoj životopis?" upitao me. "Imam." odgovotila sam tiho pružajući mu papire. Malo je promatrao i čitao sadržaj. Vidno je razmišljao o svemu pročitanom.

Onda je podigao pogled s papira i uputio ga meni, " Što vas dovodi u Ameriku ?" "Sudbina" odgovorila sam, na što se on blago nasmijesio.

" Znate, pošto ste tako daleko došli u potrazi za nećim novim, bez obzira na vaše obrazovanje, dat ću vam priliku. Dobili ste posao."

Neopisiva me sreća obuzela kada sam čula da sam dobila posao. Hvala Bogu.

Izraz mog lica promjenio se u onom trenutku kada mi je informacija stigla do mozga. Nesigurnost i sramežljivost koja se do tada ocrtavala u mojim očima sad je zamjenjena ogromnim osmijehom.

" Sutra počinjete. Smjena vam započinje u sedam. Nemojte kasniti." riječi su koje mi je uputio dr. Decker prije nego li sam ga prekinula: " Hvala vam. Hvala puno."

Na moje se riječi nasmijao iz dna duše. Ahh taj predivni osmjeh. Kako li je savršen.

Jordan P.o.V.

Po izrazu njegog lica vidjelo se da je presretna. Osmjeh koji je sada krasio njeno lice nije se brisao.

"Hvala vam. Hvala puno." izgovorila je riječi koje su oko mog srca izazvale toplinu. Zahvaljuje mi, meni. Toliko je predivna kad se smije. Ta će djevojka biti moja. Moja i ničija. Obećajem si to. Na svoje misli koje mi trenutno motaju po glavi i ja se nasmijem od srca.

"Onda se vidimo sutra." dodam. "Doviđenja." pozdravi bez da je onaj njen osmijeh nestao s njena lica." Đenja."

( *** )

Elena P.o.V.

Jutro je. Zvoni mi budilica. Još onako pospana ustajem iz kreveta te se uputim ka kupaonici. Nakon obavljanja higijene na lice stavim malo BB kreme i maskaru te kosu svežem u rep. Ne želim da se primjeti da imam išta šminke na licu. Ipak to nije higijenski, ali opet ne mogu i dopustiti da po bolnici hodam kao baba roga. Skuhavši kavu nabrzinu sam pojela te krenula prema bolnici.

(***)

Ulazim u bolnicu kroz velika klizna vrata. Približavam se recepciji gdje opet sjedi ona starija gospođa od jučer. "Dobro jutro." pozdravim. "Dobro jutro, dijete." odgovori mi srdačno sestra. "Čestitam ti na poslu. Ah, da. Ja sam glavna sestra ovdje. Ako ćeš trebati pomoć samo se obrati meni. " " Hvala vam. Trebala bih se presvući, pa ako biste mi mogli pokazati gdje mi je uniforma i moj ormarić." upitam pristojno na što mi se gospođa nasmiješi i kaže da ju slijedim. Nakon što sam ostavila svoje stvari i presvukla se u plavu uniformu izlazim iz garderobe te se zaletim u nečija čvrsta prsa. ...

Što mislite čija su to misteriozna prsa?? 😱😱 Saznajte u sljedećem nastavku 😄