Poglavlje 21
Ulice su tihe i mracne od kada sam se odmakla od bloka bratstva. Ostale kuce bratstva nisu toliko velike kao Harryeva. Ima mnogo stvari koje ne razumijem u vezi Harrya, zasto je on u grupi bogatih, umisljenih tinejdzera ako je on punk, i zasto je njegova granica izmedju toplog i hladnog toliko mala? Ne znam ni zasto trosim moje vrijeme razmisljajuci o njemu, nakon sto sam se nocas trudila da budem prijatelj sa njim. Ne mogu vjerovati da sam ga poljubila. To je bila najveca moguca greska koju sam mogla napraviti i to u sekundi sam spustila svoj gard on me je napao, gore nego ikad. Nisam toliko glupa da mislim da nece nikom ali se nadam da ce ga njegov obraz drzati zatvorenih usta.
Nakon sat i po koracanja, konacno sam stigla do kampusa. Stala sam pored kafeterije i uzela kafu kako bih ostala budna. Moram smisliti dobro obasnjenje kojim cu opravdati moje ponasanje kod majke i Noah, necu im reci za ljubljenje, nikad to nece saznati, ali ce saznati da sam bila na zurci. Opet. Stvarno moram imati razgovor sa Noah o govorenju stvari mojoj majki, dovoljno sam stara i ona ne mora da zna sta radim cijelo vrijeme kad me nema. Moje noge i stopala su me boljela i kada sam dosla do kampusa osjetila sam olaksanje.
''Mora da se salim sa mnom!'' Gotovo sam povikala kada sam vidjela Harrya kako sjedi na mom krevetu.
''Gdje si bila?'' upitao je smireno. ''Vozio sam okolo dva sata pokusavajuci da te nadjem.''
Sta?
''Zasto si me kod djavola trazio?'' upitala sam.
Zasto me jednostavno nije ponudio odvesti kuci ranije? Jos bitnije, zasto ja to nisam uradila kada sam vidjela da nije bio pijan? O da, jer nema sanse da bi on uradio nesta lijepo za mene.
''Jer... jer mislim da nije bila dobra ideja da setas sama kuci, po mraku.''
Pocela sam se smijati kada sam cula te rijeci. Podigao je je obrve, mrsteci se a ja sam se smijala jos jace.
''Izlazi napolje Harry.'' rekla sam izmedju smijanja.
Ne smijem se jer je ovo smijesno, smijem se jer ne znam sta bih drugo radila. Gledao me je i njegova ruka se ubrzo nasla u njegovoj kosi. Za kratko vrijeme sam se sjetila da ova frustrirajuca osoba ustvari Harry Styles, provlaci ruku kroz kosu kada ili nervozan ili kada mu je neugodno. Nadam se da sada osjeca i jedno i drugo.
''Theresa, ja..'' Prekinuo je kada je cuo kucanje sa druge strane vrata.
''Tessa!Theresa Young, otvori ova vrata!'' , to je moja majka.
''O moj Boze, Harry idi u ormar.'' saputala sam i uhvatila njegovu ruku kako bih ga povukla sa mog kreveta.
''Necu se kriti u ormar, a neces ni ti.'' Rekao je i znala sam da je u pravu, ali on ne zna moju majku.
Moja nervoza je rasla a ona je pokucala ponovo. Pogledala sam u prozor, obrisala se ispod ociju i uzela malo paste za zube, te je stavila na jezik kako bih uklonila miris votke. Kada sam otvorila vrata moja majka i Noah su stajali ispred mene, jedno pored drugog, a majka izgleda bijesno.
''Sta vi radite ovdje?'' upitala sam i moja majka me je pomakla na stranu, i pogled joj se tacno zaustavio na Harryu.
''Ovo je razlog zasto nisi odgovarala na moje pozive? Jer imas ovoga... ovoga istetoviranog momka koji pravi probleme u svojoj sobi, u sest sati ujutru?'' drala se.
Moja krv je kljucala. Obicno sam stidljiva i malo uplasena kad je ona tu. Nije me nikada istukla ili bilosta, ali nije takva kada je rijec o mojim greskama.
„Ti nisi obukla to, zar ne Tessa?“
„ Trebala bi se ponovo ocesljati, Tessa.“
„ Mislim da to mozes uraditi bolje, Tessa.“
Uvijek je vrsila prevelik pritisak na mene, kako bih bila savrsena, to je iscrpljujuce. Noah je samo stajao tu buljeci u Harrya i htjela sam da se izderem da obojicu, ustvari na svo troje. Na majku jer me tretira kao dijete, na Noah jer me je izdao i na Harrya jer je Harry.
''Je li ovo to sta radis na koledzu damo? Ostajes budna do kasno i imas momke u sobi? Jadni Noah se gotovo razbolio od zabrinutosti i presli smo sav ovaj put i nasli te ovako nepristojnu i reci su, kurvastu.'' rekla je a ja i Noah smo jedva uzeli vazduha.
''Tek sam stigao ovdje, ona nije uradila nista lose.'' Harry je rekao a ja sam ostala sokirana.
Nema ideje sta je upravo uradio. Mozda cu sada gledati dobru tucu, a moja podsvijest mi je govorila da cu sjedjeti i jesti kokice u prvom redu.
''Nisam se obracala tebi, ne znam kako se neko kao ti druzi sa mojom kcerkom.''
''Majko.'' rekla sam kroz zube.
Nisam sigurna zasto branim Harrya, ali ga branim. Noah je prvo pogledao mene, pa Harrya, pa opet mene. Da li on zna da sam ga poljubila? Memorija u mom mozgu je svjeza i moja koza je najezena od same pomisli na to.
''Tessa, izmices kontrolni. Mogu osjetiti alkohol iz tebe. Mogu sam pretpostaviti da je ovo djelo tvoje divne cimerke i njega.'' Rekla je i pogledala ka Harryu.
''Imam osamnaest godina mama, nikad prije se nisam napila i nisam uradila nista lose.Samo radim ono sta svaki drugi student radi, i zao mi je sto si presla ovako dug put ali ja sam u redu.'' sjela sam nakon mog govora, a ona je uzdahnula.
''Mozes li nas ostaviti same na minut?'' upitala je Harrya, njen glas je smireniji nego ranije.
Gledao je u mene kao da me pita hocu li biti u redu. Klimnula sam glavom i on je izasao iz sobe. Ovo je cudna situacija, ja i Harry protiv moje majke i mog momka. Nekako znam da ce Harry cekati ispred sobe dok oni ne odu.
Moja majka je objasnila da je ona samo zabrinuta oko unistavanja moje sanse o odlicnom obrazovanju i da ne zeli da opet pijem. Takodje mi je rekla da ne odobrava moje druzenje sa Steph, Harryem ili bilo kim ko je slican njima. Natjerala me je da obecam da cu prestati biti prijatelj sa njima i ja sam se slozila. Ne zelim biti blizu Harrya nakon nocas svakako i vise necu ici na zurke sa Steph tako da nema razloga da moja majka zna jesam li prijatelj sa njom ili ne.
''Posto smo vec ovdje, idemo na dorucak i mozda u soping.'' majka je predlozila i Noah se nasmijao.
Klimnula sam kao potvdu, zvucalo je kao dobra ideja i gladna sam. Moje misli su i dalje malo nejasne od alkohola koji sam konzumirala sinoc ali hodanje do doma i majkina lekcija su me otreznile.
''Trebalo bi da se malo istusiras i presvuces naravno.'' nasmijala se svojim snishodljivim osmijehom i ustala sam kako bih uzela cistu odjecu iz mog ormara. Nakon sto sam se presvukla, prepravila sam sminku od sinoc i bila sam spremna da idem. Kada smo otvorili vrata, Harry je sjedio na podu, gledajicu u naspramna vrata hodnika. Pogledao je gore i Noah me je uhvatio za ruku.
''Idemo do grada.'' rekla sam Harryu. Uhvatila sam moje misli koje zele da istrgnem svoju ruku iz Noahove. Sta mi se desava?
''O, u redu.'' rekao je i po prvi put izgledao je ranjivo i mozda malo povrijedjeno. Postidio te je, moja narav me je podsjetila. Znam da je ona u pravu ali ne mogu prestati osjecati krivicu kada me je Noah, drzeci za ruku, odveo od Harrya. Moja majka je uputila Harryu lazan osmijeh i pogledala na stranu.
''Stvarno mi se ne svidja.'' Noah je rekao i ja sam klimnula glavom.
''Ni meni.'', tiho sam rekla, znajuci da lazem.
CITAJTE MOJU PRICU IMPOSSIBLE!
