Postoje dani kada se ničemu ne nadamo,kada razmišljamo da živimo za trenutak ,a ne da čekamo bilo što. Tih dana bila sam istinski sretna iako me Ela svo vrijeme upozoravala kako zna koji je Danielov moto ophođenja prema meni. Po njenim pričama Daniel je ovo radio iz zezancije tačnije ova sva druženja sa mnom su bila lažna po njenim pričama.
Dovoljno je bilo samo da tako nešto Ela kaže da se u meni probudi crv sumnje i da pođem ignorisati Daniela. Njegove oči i izgled su me upućivali na prosječnog dečka kojeg ne zanimaju tuđi osjećaji,ali izgled vara. Isto tako sam mislila i da je njegovo prijateljstvo prema meni iskreno,ali sam izgleda pala u labirint laži.
Zagrljaj oko ramena me natjerao da se prilepim."Zašto me izbjegavaš?",postavio je pitanje i nasmiješio se djevojci koja je upravo prolazila pored nas.
Podsmjehnula sam se."Ja tebe? Ma ne",rekla sam i prevrnula očima.
"Znaš Arni nisam ćorav",rekao je i pustio me iz zagrljaja,a ja sam se okrenula i nagnula na zid koji je bio tu.
"Ne trebaju ti oči da bi vidio kako te ignorišem",rekla sam i prevrnula očima.
Zadignuo je jednu obrvu i to je izgledalo jako zgodno."Trebaju mi oči da vidim kako bježiš od mene po ćoškovima ove šugave škole".
Pogled sam prebacila u stranu."Ne bježim nego moram ići tamo",nasmiješila sam se.
Iz daleka sam vidjela njegove prijatelje kako idu,nasmijali su mu se ,a on me brzo poljubio u obraz i otrčao do njih. Zar nije malo čudna ova situacija?
Ela me povukla za ruku."Vidiš o čemu ti pričam? Sad dok sam prolazila Daniel im je rekao:"Nije vrijeme ,a ni trenutak za to" ,kako to objašnjavaš?",upitala me i smrknula se.
"Ne znam o čemu pričaš Ela umjesto da me podržavaš ti radiš protiv moje volje",drsko sam rekla. "Uostalom i da jest neka njihova šala pusti me da uživam u lažima dok mogu",odbrusila sam i okrenula se odlazeći od nje.
Te časove sam provela u razmišljanju. Umjesto da se baziram na učenje kao u osnovnoj školi trenutno me izgriza to sve oko Daniela i naša situacija.
Natalia mi se danima nije obraćala i iskreno me zanima ko je nju uspio smiriti. Stolica pored mene je strugnula i izbacila me iz kolosijeka razmišljanja.
James me pažljivo pogledao."Jesi dobro?".
"Dobro sam",prevalila sam preko usta.
"Je li ti Ela bilo šta pričala o Danielu?",samo njegovo ime me tjeralo da se naježim. Zar je i James u ovome?
"Govorila je kako ću na kraju ispasti povređena treba me pustiti makar da uživam u lažima koje će izaći na vidjelo",rekla sam i zagrlila ga dok me on tapkao po leđima.
"Ne smijem ti ništa reći ,želim da znaš da sam ja riješio Nataliu neće ti se više obratiti",poljubio me u obraz i pomilovao po kosi izlazeći iz učionice.
Lupnula sam glavom od stol i prevrnula očima. Do kada više?Sljedeća profesorica je ušla i nije mi dopuštala da puštam svoje misli nego me izvela pred ploču. Naravno da sam znala i zahvaljujem se Bogu što mi je dao osjećaj da će me pitati ovaj čas.
"Dobila si četiri",rekla je i poslala me na mjesto ,a meni je tolika radost bila jer je kod nje veselje kad dobiješ dva ,a ne četiri još.
Možda ovaj dan i nije tako loš? Ili ipak jest? Izašla sam na hodnik ,a onda srela ponovo njegove drugove. Crnokosi se izdvojio iz njihovog društva i došao do mene ,a ja sam ga zbunjeno pogledala.
"Šta hoćeš?",upitala sam.
"Da te više ne bi on vukao za nos reći ću ti da je to njegovo lijepo ponašanje lažno,on nije tako fin čim je pristao na našu opkladu da te vuče za nos",rekao je tiho šapćući mi na uho. Iako je tiho pričao-svaku riječ sam razumjela.
YOU ARE READING
Neodoljiv 🔚
Teen FictionJa želim da ostanem i uživam u tvom divljaštvu. Daniel & Arnelia