Neodoljiv 🔚

10.

Znate li osjećaj kada ste sretni ,a zapravo se pitate da li ste uopšte sretni? Jako je teško razaznati sreću od ličnog zadovoljstva. Kada kažeš da si sretan,da li to stvarno misliš ili nisi svjestan šta znači riječ 'sreća'?

Naglo sam se odmaknula od njega."Oprosti ,ja sam prva ovo započela",odmaknula sam se i nagnula na zid.

"Čemu to sada ,čemu to kada možemo biti sretni napokon sada?",krenuo je lupati rukama od zid i njegov pogled iz nježnog lava pretvorio se u bahatog tigra koji čeka da ščepa svoju žrtvu ,a to sam ovog puta bila ja.

Spustila sam glavu."Volim drugog",laži,laži i još laži.

"Koga?",kratko je upitao.

"Emilija",odakle se njega sjetih baš se pitam.

"On ti se ne dopada",rekao je tiho i ne znam da li je lagao sebe ili mene?

Pogledala sam ga znatno. "Kako znaš?".

"Tebi se dopadam ja",baš se nešto pitam da li ovo namjerno radi kako bi mi utroba počela goriti od njegovih riječi ili nesvjesno?

"Daniele?",zazvala sam ga. "Slušaj,Natalia je popustila mene da uznemirava,a tebe još nije iako je malo to je sigurno jer smješta neku zamku",rekla sam i naglo se dignula stavljajući torbu na ruku.

Potresao je rukama."Ona ti ne može ništa dok si sa mnom ,šta ti nije jasno?",drsko me upitao.

"O jebem ti ,pa nećeš moći ići sa mnom kući i spavati sa mnom i voditi me u kupovinu i još svašta nešto!",živčano sam se dreknula na njega.

Zadignuo je jednu obrvu, a zločesti osmijeh je igrao njegovim licem poput najljepše igre."Šta ti je djevojko,ja mogu s tobom i spavati i čuvati tebe i ići svugdje sa tobom,štogod poželiš sa mnom",zagrlio me. Par sekundi sam oklijevala da li da uzvratim taj klimavi zagrljaj i uspjela sam.

"Znam da ti se sviđam ,vidim kako ti srce lupa u mojoj blizini i zagrljaju",prošaputao je na moje uho, a moja koža se naježila na male slatke riječi.

Čvrsto sam držala njegovu majicu sa leđa. "Ona nešto priprema Daniele,poslije ugodne tišine dolazi najveća buka".

"Ne brini se ljubavi stalno sam tu uz tebe narednih dana makar u školi",držao me zagrljenu,a do mene je dopirala samo mala slatka riječ.Ljubavi.

Promrmljala sam. "Ne možeš me čuvati koliko će nas ona uništiti".

"Ne brini Arni",odmaknula sam se od njega.

Pogledala sam ga tužno."Daniele,otvori vrata sada",zamolila sam ga.

"Stani,šta je sada između nas?",uhvatio me za lakat. Iskreno o ovome sam uvijek maštala i gledala u filmovima,ali dok sam bila u osnovnoj uvijek sam pokušavala ostvariti dobar kontakt međutim nisam uspjela. Sada vidim da su pravi dečki u srednjoj školi.

Baš je bilo divno dok je trajalo ovih par minuta zajedno."Oprosti molim te ,a šta ti misliš da bi se sada trebalo promijeniti?",znatno sam ga pogledala sa izdignutom obrvom.

"Valjda se nešto treba promijeniti?",nervozno se micao na nogama.

Otpuhnula sam."Prvo da se riješimo nje pa ćemo pričati o nama ,važi?",upitala sam i zagrlila ga.

Ne želim mu rušiti nadu stvarno. Uzvratio je zagrljaj ,odmaknuo se i izašao prije mene? Znači sada sam mu već dosadila ,a baš mu hvala bar me riješio da se ne brinem oko njega.

Izašla sam iz toaleta i krenula se spuštati niz stepenice kada sam bila gurnuta. Otvorila sam oči i samo mi se zacrnilo pred očima ,a do mene je sletjela Natalia."Vidiš zašto ti kažem da odmakneš od njega",namignula je cinično se smijavši.