Neodoljiv 🔚

15.

Istina je da se ljudi mijenjaju na bolje i na gore. On se promijenio na najgore ,ta surovost me odbijala od njega uvijek. Zato sam ga uvijek mrzila,zbog hladnokrvnosti.

Podsmjehnuo mi se."Kako se osjećaš kao udata žena?",upitao me Daniel.

"Kako se ti osjećaš sem kao najveći seljak?",podsmjehnula sam mu se.

Uprio je prstom u mene. "Ne izazivaj",rekao je ozbiljno.

"Boli me moje dupe za tvoje mišljenje,imam dvadeset godina i ne dopuštam šefovanje,pogotovo tebi od dvadeset i tri godine. Ufurao si se da si u firmi ,e pa dragi kod mene si nema šefovanja",drsko sam rekla i otišla do toaleta presvući se.

Kleknula sam na pod i krenula kleti samu sebe. Zašto sam ovo sama sebi dopustila? Zašto sam pristala na jebenu udaju? Stvarno ponekada ne shvatam sebe i neću uspjeti u naumu da ga izludim jer će on izludjeti mene.

Presvukla sam se u spavaćicu i izašla vani. Sjedio je na fotelji koja je izgledala preveliko i moćno. Mladi gospodin je živio u stanu koji je izgledao jako lijepo i time se odijelio od roditelja momentalno. Zaista nije umišljen zar ne?

Pročistila sam grlo namjerno."Kada ideš u sobu ,ja ovdje spavam",pokazala sam na krevet.

"Naravno da spavaš tu ,ne bih ti dao spavati u sobi ja sam zaslužio uživanje"drsko je rekao.

Zadignula sam jednu obrvu."Vjeruj da me tvoje drsko ponašanje ne dotiče uopšte",prevrnula sam očima i ustala.

Pratio me pogledom i odmjeravao moje lice pokušavajući saznati šta spremam. Pružila sam mu ruku i on je par trenutaka gledao u nju ,a onda stavio svoj dlan na nju.

"Sada kad si fino ustao otiđi i nađi moju posteljinu za ovdje",gurnula sam ga ka naprijed.

Odmahnuo je glavom i otišao u sobu ,a nakon par trenutaka se vratio sa poplunom,dekom i jastukom. Donio mi je i prekrivač. Posložila sam krevet i on je ustao krenuvši da ide kada je vidio da sam legnula.

"Daniele?",zazvala sam ga.

Okrenuo se i pogledao me sa vrata."Ugasi svetlo za sobom",nadodala sam i tačno sam željela umirati od smijeha.

Ugasio je svetlo i otišao u sobu, a ja sam uzela mobitel u ruke pisajući roman Eli o ovome svemu. Proslijedila sam poruku Jamesu i legla sam da spavam. Prevrtala sam se po krevetu i pogledala sam na sat,dvanaest je otkucavalo ,a ja nisam mogla spavati. Kada sam dopustila ovo sebi? Pitam se da li Daniel sada spava?

Čula sam otvaranje vrata spavaće sobe i zažmurjela sam. Želim da uspijem da glumim da spavam bez ikakvih problema. Možeš ti to Arnelia. Namjerno sam se skupila u lopticu i pokrila i po glavi. Neka mu dođe sada savjest kako je ovdje hladno i sve ostalo.

Škripanje poda me tjeralo na zatvaranje očiju. Srce je lupalo kao ludo i pribojavala sam se da će shvatiti da kamufliram. Došao je do mog kreveta i čučnuo ,a ja sam se pitala zašto?

Skinuo je poplun i deku sa mene na što sam odglumila pomicanje kraju kreveta. Bacio je deku i poplun na suprotan krevet i onda me okrenuo prema sebi. Hajde Arnelia možeš ti to,zašto ti služe oni časovi glume nego da ih nekada primjeniš u životu?

Kako me okrenuo prema sebi refleksno sam pružila noge i kada sam osjetila njegove ruke ispod svojih koljena i vrata došlo mi je da vrisnem. Mislila sam na nešto ružno jer znate da kada trebate biti ozbiljni baš tada vam dolaze sve smiješne stvari i scene na misli.

Uhvatio me i stavio na svoje ruke,njegove ruke su me držale ispod koljena i vrata krenuo je ići prema negdje ,a ja sam odlučila kao spavajući pomjeriti se u njegovom naručju uz njegova prsa.