When did it get so fucked up?

513 12 0
                                    

- Part One –

''Alison, dušo, budi se.'', čula sam kroz san majčin melodični glas. ''Samo još malo, molim te.'', u tom trenutku mi je krevet postao najudobniji, a postelja toplija nego inače. ''Zakasnićeš u školu, a i Megan te uveliko čeka.'', potapšala me je po leđima. ''Hajde, ustaj, spavalice.'', skupila sam snage i nekako se izvukla iz svog dragog kreveta i odgegala se do kupatila. Bacila sam pogled u ogledalo i ugledala zelenooku brinetu sa zanosnom figurom kako me posmatra. Obavila sam higijenu i očešljala svoju neurednu smeđu kosu. Mrzovoljno sam na sebe navukla neku udobnu odeću koja mi je prvo pala pod ruke i sišla u prizemlje. Mama i tata su bili za kuhinjskim stolom. Doručkovali su. Uzela sam ranac sa komode u hodniku i krenula napolje. ''Alison, gde si pošla? Nisi ništa jela!'', čula sam glas svoje majke dok sam izlazila. Vratila sam se u kuhinju uzela jedan kroasan i krenula napolje. ''Alison, nemoj da jedeš na nogama. Vrati se.'', dodao je moj tata pomalo grubim glasom. ''Ne mogu, kasnim!'', poljubila sam ih oboje i istrčala. ''Ali..'', hteo je da doda nešto, ali sam ga preduhitrila. ''Ćao mama, ćao tata!'', na trotoaru sam videla plavokosu devojku koja je nervozno hodala tamo – amo švrljajući pogledom. ''Oh, ko se to setio da me udostoji svojim prisustvom?, sarkastično mi se obratila. ''Daj, ne zezaj me od ranog jutra, uspavala sam se.'', rekla sam prolazeći prstima kroz kosu. Na licu joj se pojavila dva veza bisera koji su joj dodatno isticali tanke usne. ''Dean ne ide sa nama?'', upitala je. Tada mi je sinulo kroz glavu nešto. Zaboravila sam Deana. ''Zaboravila sam na njega!'', sa dozom blage panike sam se okrenula i ugledala Deana koji je sav zadihan, trčao pokušavajući da nas sustigne. ''Vau, hvala vam na tolikoj brizi o meni i hvala vam što ste me sačekale.'', ponovo taj sarkazam. ''Braco, žao mi je, nisam ni primetila da nisi pored mene, žurila sam.'', stavila sam ruku preko njegovih ramena. ''Ne ljutiš se na mene, zar ne?'', napravila sam puppy face. Uvek je palilo kad bih nešto uprskala, upaliće i ovog puta. ''Ne ljutim se. Starija si mi sestra, ne mogu da se ljutim. Ali pazi da ti se to ne ponovi još neki put. Mogu da izmislim da si nešto uradila što nisi. Znaš da mi mama veruje?'', rekao je sa zlobnim smeškom. ''Hej, to nije fer. Izvinila sam ti se.'' , na licu mu se pojavio mačo osmeh. 

Ne želim da izgledam kao uzdignuta osoba, ali brat mi je bio stvarno prelep 16-godišnjak. Nije zato što mi je brat, nego nam je to u genima. Sve devojke iz škole se lože na njega. A realno, kako i ne bi. 

Pa, krajnje vreme bi bilo da se i ja predstavim. Ja sam Alison Hunter, imam 17. godina i živim u Atlanti. Kao što rekoh na početku, živim sa bratom Deanom koji je mlađi od mene jednu godinu i sa mamom Sarah i tatom Jimom. Živimo u jednoj od starijih kuća, u gradu. Kuća je decenijama pre mog i pre maminog i tatinog rođenja tu. Familija Hunterovih tu živi od kada je sagrađena, a sagradio ju je moj čukun deda. Ali, nećemo sada o kući. Jedna sam od popularnijih devojaka u školi i to mi ne pada tako teško, ali mrzim da budem u centru pažnje. Najbolja drugarica mi je Megan. Znamo se od rođenja, a jedina je prijateljica koja je uvek bila tu za mene.

Što se tiče momka, nemam ga. Mnogi momci me po školi gnjave, ali ja želim da nađem onog pravog. Onog koji je vredan mog poverenja. Nekog neobičnog. Ne čudaka, naravno.

Kada sam ušla u školu, otišla sam do svog ormarića da uzmem stvari za čas. Dok sam tražila knjigu iz engleskog, bacila sam pogled na ogledalo koje je stojalo na vratima od ormarića i ugledala odraz momka iza sebe. ''Uplašio si me.'', obratila sam se Jacksonu. 

''Nije mi to bila namera.'', dodao je uz šmekerski osmeh. 

Jackson Wood je jedan od najpopularnijih momaka u školi, vođa ragbi tima i uz sve to je i arogantan. Smeđokos, očiju boje lazurnog kamena, krupnog i gipkog tela i tamnoputog tena. Svaka devojka bi ga poželela, a on se nakačio baš za mene. Devojke su uzdisale za njim i uvek su me osuđivale zato što ga odbijam. Što je najgore, on neće da odustane. Vođa ragbista je, a ragbisti ne prihvataju poraz. Šteta.

''Jacksone, molim te, pomeri se. Kasnim na čas.'', rekla sam sa arogancijom u glasu. Posmatrala sam njegove oči boje lišća u proleće. Iskreno, za takvim očima se ludi. Jedino što me je kod njega odbijalo je ta njegova prokleta arogancija i 'mogu da imam sve što poželim' stav.''Alison, draga, želim samo da pričamo, zašto si nervozna?'' Zakolutala sam očima. ''Slušaj, Jacksone, molim te, otkači se od mene. Ne želim da imam ništa sa tobom, shvati već jednom.'', blago sam ga odgurnula rukom i krenula ka kabinetu. Znala sam da stoji iza mene i da se zavodljivo smeška i da me odmerava svojim zelenim očima. Ušla sam tačno na vreme, možda minut-dva pre ulaska profesora Morgana i sela u klupu. Čas je prolazio vekovima, činilo mi se, profesor je objašnjavao delo 'Ana Karenjina' i jednostavno nisam mogla da se koncentrišem. Delo mi se jako svidelo, ali sam zbog nečeg gubila koncentraciju. Prošla sam prstima kroz kosu i na sekund bacila pogled kroz prozor. Učinilo mi se da sam ugledala crnokosog momka kod drveta kako me posmatra i prošla me je neka jeza. Kada sam ponovo pogledala da uverim sebe da je to istina, njega nije bilo. Čudno. Možda mi se učinilo. 

Taman kada sam prestala da razmišljam o tome, zvonilo je. Dobro, nije se ništa čudno desilo, samo umišljam. To se dešava svima. Barem se nadam. Dan u školi mi je prošao jako brzo, pa sam odlučila da posle škole odem na trčanje u šumu blizu moje kuće. Ostavila sam ranac u hodniku i otrčala do sobe da se presvučem. Skinula sam neudobnu odeću sa sebe i obukla helanke i crnu atletsku majicu. Svezala sam kosu u visoki rep i uzela ipod sa kreveta. Stavila sam slušalice i trening mi je krenuo pesmom You Make Me Wanna Die od The Pretty Rackless. Trčala sam jako dugo znajući da mi je kondicija jako dobra i da se teško umaram, a i iskreno, prijalo mi je džogiranje šumom. Odvojim se od sveta na kratko. Toliko sam se udibila u trčanje da nisam primetila da je pao mrak. Moji sigurno brinu, bolje bi bilo da krenem. Odjednom, vetar je počeo jako da duva. Izvukla sam slušalice i počela da se osvrćem oko sebe. Kružila je oko mene neka čudna energija i osećala sam se.. čudno. Kao da će nešto loše da se desi. Mogla sam da se zakunem da sam čula nečije korake iza sebe. Možda je to ipak samo lišće. ''Ima li koga?'', upitala sam sa knedlom u grlu. Srce mi je tuklo kao ludo, a kroz kožu su mi prolazili trnci. Bez razloga, krenula sam da trčim. Nisam znala šta drugo da uradim, a bila sam jako uplašena. Odjednom, osetila sam nečiju snažnu ruku na svom vratu. Obavila sam njegovu ruku i pokušala da se izbavim iz nje, ali bezuspešno. Osetila sam kako mi je nešto oštro probilo vrat. Jesu li to.. Zubi? Šta.. Šta se dešava? Ispuštala sam bolne krike, osećajući kako mi telo postaje mlitavo i slabo. Izvukao je očnjake iz mog bledog vrata i bacio me na tlo. Osetila sam bol u nozi i kako mi krv klizi niz nogu. Ogrebala sam je na oštrom kamenu koji se nalazio tu. Gubila sam polako svest i...

Skočila sam sva zadihana i mokra od znoja. Pogled mi je švrljao na sve strane pokušavajući da se orjentišem gde sam. Kada sam se povratila shvatila sam da sam u svojoj sobi i svom krevetu. Da li sam ja to sanjala? Čudan san. Najgore od svega je što se ne sećam kako sam se uopšte stvorila kući. Ne sećam se kada sam se vratila.. Ne sećam se ničeg što se desilo nakon trčanja. Osim tog uvrnutog sna. Verovatno sam bila samo umorna. Pogledala sam na sat i videla da je upravo otkucalo 04:00h. Sva malaksala, sa blagom vrtoglavicom sam ustala iz kreveta i oteturala se do kupatila. Odlučila sam da se istuširam. Primetila sam na sebi odeću koju sam nosila kada sam trčala, očigledno sam bila previše umorna kako bi je skinula. Uzela sam pidžame iz fioke i stavila ih na komodi. Skinula sam odeću i ušla u tuš kabinu. Pustila sam mlaku vodu i pustila je da se sleva niz moje telo. Osetila sam tako blaženstvo, osećala sam se spokojno. Taman kada sam se opustila videla sam nešto što me je isteralo iz pameti. Srušila sam se u tuš kabinu od straha. 

Ashley Hunter: http://data.whicdn.com/images/68431693/large.jpg

Dean Hunter:

http://25.media.tumblr.com/a9f351f87b5157fa7dab09788462b397/tumblr_mojf28ljOk1s2p9e0o2_500.jpg

Megan Reed:

http://24.media.tumblr.com/0f0f709a1f4bb3ecd430da2f3d434718/tumblr_mojf28ljOk1s2p9e0o5_500.gif

Jackson Wood:

http://24.media.tumblr.com/4cd84d3a74908413897fc431d557bc2c/tumblr_mojf28ljOk1s2p9e0o1_500.jpg

When did it get so fucked up?Where stories live. Discover now