-Part eleven-

51 4 2
                                    

''Šta si čula?'', prošaputao je Dean. ''Ššš.'', stavila sam kažiprst na usne i tako mu dala do znanja da ćuti.http://media.tumblr.com/tumblr_m784f4uXfL1roqoea.gif

''Michael, ako si došao ovde da me moliš da svojoj deci trujem mozgove sa time da treba da postanu lovci, grdno se varaš.'', čula sam ljutit glas mame kako se obraća tati. ''Nije mi to bila namera. Poslednja stvar koju im želim je da ih dovedem u opasnost. Razlog zašto smo Josephinne i ja u Atlanti je zato što su Haleovi ovde.'', grubim glasom je odgovorio tata. ''Odakle vam to?'', ubacio se ujak Jim. ''Od bliskog prijatelja sam dobio dojavu da je video Dylana i Dereka ovde. Video je Dylana čak ispred škole.'', Dean i ja smo se zapanjeno pogledali. ''Je l' to znači da možda zna da smo bliski sa njima?'', tiho me je upitao Dean, a ja sam zbunjeno slegnula ramenima. ''A Cloe?'', upitala je mama. ''Cloe je mrtva.'', sa nekakvim čudnim uzbuđenjem je Josephinne odgovorila. ''Kako to?'', začuđeno je upitao Jim. ''Ne znamo. Ali opet.. Jedan Hale manje, zar ne?'', osmehnuo se tata. ''Da li.. Da li braća predstavljaju neki problem?'', mama je pitala tatu. ''Za sada ne. Ali ako se motaju oko vas ili naude nekome, ubićemo ih.'' ''Ubićemo ih i ovako.'', dobacila je Josephinne. ''Josephinne, jesi li ti ozbiljna? Po kodeksu, ne smemo ubiti nikoga, ako su oni bezopasni! Znaš to! Mi poštujemo kodeks.'', besno je tata odbrusio rečima. ''Oni nikada nisu bili bezopasni! Oni su čudovišta!'', na sav glas je vikala ova plavokosa rospija. ''Ne vičite, probudićete decu.'', ubacio se Jim pokušavajući da izgladi situaciju. A onda, promenili su temu.

''Dođavola, nikada mi se nije dopadala ta Josephinne. Još hoće da ih ubije? Da li je ona normalna?!'', histerisao je Dean. ''Moramo da im kažemo da budu oprezniji. I da pazimo da nas ne uhvate sa njima jer onda ćemo svi nagrabusiti.'', rekla sam smireno, uzimajući telefon sa stola. ''Zoveš Dereka?'', upitao je Dean, sevši na krevet. ''Aham.'', promrmljala sam dok sam tražila Derekov broj u imeniku. 

''Alison?'', čuo se Derekov glas. ''Ej, slušaj, nemam puno vremena za razgovor, ali moram da ti kažem da je Michael itekako dobro obavešten da ste ti i Dylan u gradu.'' ''Kako to misliš zna? Otkud mu to?'', zbunjeno je upitao. ''Ne znam, rekao je da ga je neko obavestio. Stari ili bliski prijatelj.. Tako nešto.'', odugovlačila sam pokušavajući da se setim tatinih reči. ''Dođavola. Samo nam je još trebalo da bude na oprezu i zbog njega. Nije nam dovoljan Noah i nije nam dovoljno to što moramo da glumimo dadilju onom malom Jacksonu.'', mrzovoljno je trabunjao. ''Slušaj, Michael je barem spomenuo da neće da vas ubije zbog nekog kodeksa, šta ja znam, a Josephinne je itekako nameračila da vas odstrani s lica zemlje.'', rekla sam oblizavši usne. ''Ko je uopšte ta jebena kučka i koji đavo hoće od nas?! Ja ne znam ni jednu Josephinnu, osim ako joj to nije pravo ime.'' ''Uvek to možemo da istražimo.'', rekla sam odlučno. ''Šta si naumila?'' ''Možemo u toku dana da se pravimo da smo zainteresovani za nju i da joj postavljamo razna pitanja. Ona posle možemo da nađemo u bazi podataka da li ta osoba uopšte postoji.'', ubacio se Dean. ''Pa ti mali znaš da razmišljaš? Novi trenuci, hahah.'', nasmejao se. ''Dakle, slažeš se?'', upitala sam. ''Da, naravno. A u ponoć se nalazimo na starom mestu.'' ''Dobro. A Jacksona dovodimo?'', upitala sam. ''Ako želite. Trebao bi da zna da se čuva i od kog da se čuva.'', završili smo razgovor, a onda smo Dean i ja legli da spavamo. Sutra će biti jako, jako dug dan.

Kada je budilnik otkucao 8 sati, nekako sam se izmigoljila iz kreveta i spremila se. Zevajući sam sišla u prizemlje na doručak gde su me za stolom dočekali svi 'familijarno'. Kakva sreća. 

''Dobro jutro.'', mrzovoljno sam promrmljala sebi u bradu i sela za sto. ''Dobro jutro, dušo.'', čula sam tatin ili ti Michaelov glas. Izgubila sam apetit od tog 'dušo', ali sam pokušala da ne mislim na to i da se skoncentrišem na Deana i na plan za posle doručka. Ili možda za odmah. Predomislila sam se čim sam spazila da je Josephinne sela za stolom. Htela sam da joj čitam misli, ali nekim čudom nisam mogla ni njoj ni tati. Verovatno imaju na sebi vrbenu. Dođavola.

When did it get so fucked up?Where stories live. Discover now