Onaj Pravi

Onaj pravi - 23.❤

"Gdje si ti bila?"

Bilo je prvo što je rekao kada sam ušla u boravak. Bacila sam torbu pored kauča te se bacila na kauč pored njega. Osjetila sam njegov bijesan pogled na sebi. Zašto je bijesan? Pojma nemam.

"Na fakultetu?" zbunjeno sam odvratila i pogledala u njega. Izvio je obrve i nekako čudno se nasmijao. Ne znam kakav mu je to smijeh, ali nije zvučao sretno.

"Čekao sam te ispred fakulteta jebenih sat vremena." sranje.. "Zvao sam te na mobitel i dobio jebenu sekretaricu..." ustao se i okrenuo prema meni, ruke prekriživši na prsima. Zašto jednostavno ne sjedne? Ionako je viši od mene...

"Ovaj..." krenula sam nešto reći, no na kraju sam odlučila zatvoriti usta i šutjeti. Što da mu kažem? Da sam bila s Mihovilom na kavi? Ne znam koga će prvo ubiti, mene ili njega.

"Saro... gdje si bila ako nisi bila na fakultetu?" pokušavao je zvučati strpljivo, ali strpljivost mu nikada nije bila jača strana. Shvativši da neću ništa reći, bijesno je uzdahnuo i rukom prošao kroz kosu. "Nevjerojatna si!"

Namrštila sam se i preokrenula očima. Baš me zanima koji je njemu... nema se pravo ljutiti na mene. Nije na njemu da brine gdje sam i s kim sam i da li idem na fakultet ili idem na kavu s nekim drugim likom. Nije mi ni mama ni tata.

"Marko..." tiho sam ga dozvala. Mrko me pogledao. Iako bih vrlo rado sad nešto opsovala, neću jer znam da će to izazvati svađu. I onda će misliti kako ga varam što nije istina. Mislim, nisam luda da varam lika poput njega. "Zašto se ti ljutiš na mene?"

"Ozbiljno?" upitao je i preokrenuo očima. "Što se događa, Saro? Što mi prešućuješ?"

Kavu s Mihovilom...

"Ništa." odgovorila sam gledajući u pod. Neću ga gledati u oči jer će me onda optužiti da sam ga gledala u oči i lagala mu. Ovo zapravo nije laganje... samo malo prešućivanje nečega što nije toliko bitno. Zapravo uopće nije bitno.

"Još jednom ću ponoviti pitanje." tiho je rekao, od bijesa je stiskao šake dok me gledao u oči. Bože, koja drama... "Što se događa?"

"Ništa." ponovila sam i ustala se, ovaj put sam ga gledala u oči. Pokušala sam ga zagrliti, ali primio me za ruke i tako se spasio od mojeg zagrljaja.

"Varaš li me?" sasvim tiho je upitao i zatekao me s tim pitanjem. Zbunjeno sam gledala u njega par trenutaka, a zatim sam se pribrala i odmaknula od njega za korak.

"Sumnjaš li u moju vjernost?" uzvratila sam pitanjem. Nisam znala što drugo reći. Šokirana sam. Zašto misli da ga varam? Koliko puta sam mu dokazala da ga zapravo volim... Zašto bih ga varala? Uostalom, nisam osoba koja vara. Ako te ne volim, odem od tebe i ne tratim svoje dane na tvoja sranja. Zapravo sam vrlo jednostavna osoba koja se drži ljudi do kojih joj je stalo.

"Ne znam..." izvila sam obrvu na njegov odgovor. Ne zna? Što zapravo znači da pomalo sumnja. Je l' ovo skrivena kamera? Još jedna u nizu od njegovih loših šala?

"Zajebavaš se sa mnom, zar ne?" upitala sam, nervozno se osmjehnuvši. Odmahnuo je glavom i uzdahnuo. "Marko... koji kurac? Odakle sve ovo?"

Njegov pogled je bio svuda osim na meni. Bilo je očito da se svim silama trudio izbjeći moj pogled. Odjednom je uzeo ključeve od auta, novčanik i mobitel i prije nego što je izašao van, pogledao je u mene.

"Ja... moram ići. Vjerojatno neću doći navečer." nisam stigla ništa reći, lik je izletio van kao da ga naganja čopor lavova. Ostavio me samu i zbunjenu.

Što se ovdje događa?

Marko pov

Bijesno sam opalio po volanu i prstima bijesno prošao kroz kosu. Koliko đubre moraš biti da lažeš osobu koju voliš?

"Voliš? Ma ne voli ona ni sebe, kamoli da nekog drugog voli."

Uzdahnuo sam i pogledao kroz prozor. Poznata, visoka figura muškarca približavala se Sarinoj zgradi. Prepoznao bih tog gada u bilo koje doba dana ili noći. Svaki put bih ga poželio ustrijelit i poslati tamo gdje pripada - u pakao.

Besramno je ušao u njezinu zgradu.

"Sumnjaš li u moju vjernost?" imitirao sam njezin glas. "Sad sumnjam." promrmljao sam uzimajući mobitel u ruke. Utipkao sam Dorotein broj i par trenutaka gledao u zelenu tipku. Da li je ovo dobra ideja?

Što ako me Sara zapravo ne vara?
Što ako sam samo sve to umislio?

Kretenu, i sam si vidio onog debila kako ulazi u njenu zgradu. Logično da te vara!

"Jebeš sve." pritisnuo sam tu zelenu tipku i mobitel naslonio na uho. Grickao sam usnu, nervozno čekajući da se javi.

Još nije kasno.
Prekini, odi unutra i spasi si vezu.

Stvarno bi to učinio?
Vratio bi se djevojci koja te vara i besramno laže u lice?
I sam si ih vidio u onom kafiću.
Kako su se gledali.
A ti glupan kupio prsten i htio ju zaprositi...

"Molim?" Čuo sam dobro poznat ženski glas. Još jednom sam pogledao u njen stan i uzdahnuo. Zašto?

"Hej, Doc. Ja sam. Marko..."

"Hej, Kovačević. Kako ti mogu pomoć?"

"Imaš vremena za jedan na brzaka?"

"Za tebe uvijek." nasmijala se. "Sama sam doma. Čekam te."

"U redu. Vidimo se..." promrmljao sam i prekinuo te mobitel bacio na suvozačko sjedalo. Upalio sam auto i zaputio se prema Doroteinom kvartu.

Jurim ravno u još veće sranje. Ali, ako može Sara onda mogu i ja.

Sara pov

Par minuta nakon što je ovaj izjurio, vrata su se ponovno otvorila. Ponadala sam se da je to Marko, ali na moje razočaranje to je bio Mihovil.

Pa ti njemu daj adresu...

"Hej." nasmiješio se i sjeo pored mene. "Bilo mi je dosadno, pa sam pomislio da svratim do tebe..."

Ostavi me na miru. Odlazi. Spasi se.

"Drago mi je da si me se sjetio.." nasmijala sam se. "Nismo se vidjeli već onak, dva sata."

"Znam. Ludnica."

Oboje smo se počeli smijati. Ne znam što točno, ali nešto me kod ovog dečka tjera na smijanje kada sam pored njega. Možda ta pozitivna energija kojom zrači.

"Gdje ti je dečko?"

Slegnula sam ramenima i uzdahnula.

"Zabrijo lik da ga varam i izjurio iz stana."

"Ne vjeruje da si mu vjerna?" upitao je i cinično se nasmijao. "Taj lik ne zna cijeniti ono što ima.."

"Slažem se." uzdahnula sam i zagledala se u bijeli plafon koji je sad već postao siv od starosti. Ili vlage.. ili nečeg sasvim trećeg.

"Znaš, postoje dečki koji bi te bolje cijenili od jednog običnog, umišljenog debila iz Siska."

Nasmijala sam se na njegovu izjavu. Nije da me ne cijeni, cijeni Marko mene. Čekaj, da li me cijeni? Da li je on sretan što smo zajedno? Mislim... to je ono što je htio, zar ne? I to je ono što sam ja željela.

Ali želje se mijenjaju. Ono što smo željeli jučer, ne mora značiti da ćemo to isto željeti i danas ili sutra.

Da li je on promijenio svoje mišljenje?

Author's note;

Evo vam jedan kraći nastavak koji je prepun drame because trebalo mi je malo drame. Sada se osjećam ispunjeno i sretno 😂😂😂

Razlog zašto je nastavak kraći je zato što se moram nastavit spremat za more i ne znam hoću li tamo imati interneta... ako budem imala internet pisat ću vam nastavak i objavit 😀 sad baš imam tu neku inspiraciju 😂

Jučer sam izbacila novu priču "Bad liar" pa pogledajte i ostavite vote i mišljenje ako vam se svidio uvod koji je mogao i bolje buttttt da... priču počinjem kad završim s ovom :) 😀❤