Onaj Pravi

Onaj pravi 6.♥

Još jedan dan na fakultetu protekao je kao i obično, dosadno. Sjećam se kako sam se u srednjoj žalila na previše učenja i dosadnih predmeta. Mislila sam da ne može biti gore. Ali, onda sam otišla na fakultet. Ekonomski fakultet. Ah, očito sam bila u krivu. Uvijek može biti gore.

"Hej! Pazi kuda ideš!"podigla sam pogled i ispred sebe ugledala... Mihaela. Ne, čekaj, nije Mihael. Milan? Ili Milojko? Ili... ugh, sranje. Zaboravila sam kako se zove.

Ti to ozbiljno? Zaboravila si kako se zove?

Ma znam da je nešto na M.

"Oprosti."rekla sam i zakolutala očima.

"Ne kolutaj očima!"dreknuo je na mene toliko jako da je cijeli hodnik čuo, plus, ja sam se prepala.

"Dobro... tatice."sarkastično sam odvratila i ponovno zakolutala očima. Ovaj put njemu u inat. Bijesno je stisnuo šake i samo bijesno uzdahnuo. Zatim se okrenuo i otišao u suprotnom smjeru. Isuse, koji kreten.

Slegnula sam ramenima i krenula prema izlazu s fakulteta. Jedva čekam doći kući, leći u krevet i zaspati.

(...)

Ušla sam sva uspuhana u stan. Ove stepenice me umaraju. Tražit ću one glavne u ovoj zgradi da ugrade lift. Uštedila bih si vrijeme i energiju.

Torbu sam bacila na pod te sam ušla u kuhinju.

"O, bok mama, bok tata."promrmljala sam i uzela tanjur. Čekaj, ja ne živim s roditeljima. Namršteno sam se okrenula prema njima i pomno ih promotrila. "Vi ste pravi? Ili ja haluciniram?"zbunjeno sam pitala i pogledala još jednom u mamu pa u tatu. Jednom mi se dogodilo da sam halucinirala da su ovdje.

"Saro, da, pravi smo."rekao je tata. Po tonu njegovog glasa zaključila sam da nije baš previše sretan. Vjerojatno se opet svađao s mamom. Ili je Matej postao nepodnošljiv pa je zbog njega ljut. Ili mu šef nije platio plaću.

"Ne vjerujem. Jednostavno odbijam povjerovati!"pogled sam prebacila na mamu koja me tužno gledala. Što se dogodilo? Matej je postao muška kurva? "Pošaljemo naše dijete da živi samo i odmah se počne kurvati i davati drugima."

"A što sam ja vama govorila?"ponosno sam rekla i prekrižila ruke na prsima. "Upozoravala sam vas da će se to dogoditi, kad-tad."

"Bože, gdje smo pogriješili?"mama je uzdahnula i prekrstila se.

"Saro... ovo nije zezancija."

"Znam da nije tata."kimnula sam glavom. "Cijelo vrijeme sam vam govorila što će se dogoditi. Tko me slušao? Nitko. Eto vam sad."

Ja kada sam govorila kako će Matej postati kao svi ostali "zgodni" dečki, mama i tata su govorili kako to nije istina. Na neku foru oduvijek su mislili kako ću ja postati neka tamo kurva, a Matej će ostati svetac.

"Ne mogu vjerovati da si sve ovo planirala."zbunjeno sam pogledala u tatu koji je, iz minute u minutu bio sve više ljut.

"Kako ja mogu planirati takvo što?!"uskliknula sam. "Ovo su jake optužbe!"

"Saro, smiri se. Sve će biti u redu."mama me gurnula na kauč te ruku stavila na moje rame. "Možda smo mi pogriješili tako što smo ti sve branili."

"Branili?"tata je uzviknuo i rukom lupio po stolu. "Sve je mogla! Sve što je htjela to je i dobila! I kako nam uzvraća zahvalnost?! Tako što se-----"

"Hej!"namrštila sam se i odmahnula glavom. "Kakve veze ja----"

"Ne prekidaj me!"viknuo je na mene tako jako da sam se stresla. Isuse, lik, opusti. "Kako nam uzvraća?! Tako što ide okolo i širi noge elitama Siska?!"