Onaj Pravi

Onaj pravi - 17.♥

Sljedeći dan

"Ja ne vjerujem... " čula sam mamu kako mrmlja. Umjesto da uđem u kuhinju, stala sam iza vrata i čekala da progovori nešto. Prošli put kada sam ovako stajala iza vrata saznala sam kako moja teta (mamina sestra) je zapravo posvojena. Iako, dan danas nisam točno sigurna da li je mama to rekla zato što je bila ljuta na tetu ili je to stvarno istina. Šokantna istina. "Pružila joj se prilika da se napokon odcijepi od ove obitelji, postane samostalna, napusti ovu prokletu državu... a ona? Ona ostane i pusti Marka da ode. Jest da mi je kćer, ali brate mili, ovo je već previše. Svi normalni ljudi bi učinili baš suprotno! "

I eto, tako stojeći iza vrata saznala sam da moja mama nema baš neko dobro mišljenje o meni. Ne više. A što sam trebala? Otići za njim? Ostaviti fakultet? Što ako mu karijera propadne? Od čega ćemo živjeti? Zasigurno će nam s neba pasti novci. To se ni u bajkama ne događa.

"Smiri se, draga. Ako ćemo iskreno ja sam sretan što je ostala. Onaj Marko mi se ne čini kao neka pouzdana osoba. " tata je rekao i vjerojatno zatvorio novine. Duboko sam uzdahnula te primila kvaku i ušla unutra. Oboje su šutjeli i gledali u mene dok sam uzimala čašu s police i točila si vode.

"Sve sam čula. " prekinula sam tišinu. "Hvala mama. Stvarno ne znam što sam ti skrivila. " ljuto sam rekla te izašla iz kuhinje. Uspela sam se uz stepenice i ušla u svoju sobu te se bacila na krevet.

Marko je sada u avionu, leti prema Americi i nadam se da će uspjeti u ovome. Koliko god ja njega voljela i htjela poći s njim, nisam mogla. Ne mogu riskirati. Što ako sve propadne?

Marko's p.o.v

Sranje! Zakasnio sam na let. I što sada? Neću stići na vrijeme na onaj sastanak. Koje sam ja sreće.... prvo izgubim curu, a sada i zakasnim na avion koji leti direktno do moje karijere. Sranje. Znao sam da se moram ranije ustati, ali ne. Marko mora sve u zadnji čas.

"Oprostite, kada je sljedeći avion za Chicago? " upitao sam ženu na šalteru. Pogledala je u raspored letova.

"Za dva sata. "

"U redu. Hvala. " rekao sam te sjeo na klupu. Izvadio sam mobitel iz džepa te ga upalio a na ekranu me dočekala slika Sare i mene. Koliki kreten moraš biti da ostaviš curu zbog karijere koja nije osigurana?

Što ako je ovo što činim loše?

Nećeš valjda odbaciti ono što voliš zbog neke djevojke koja te očito ne voli?

Voli me.

Očito si glup. Da te voli otišla bi s tobom, ne bi te odbila.

Ja znam da ona mene voli. A odbila me jer želi ovdje završiti fakultet. A ja ću ju čekati.

U Americi ćeš ju čekati?

Tko kaže da ću biti u Americi?

Odjednom sam se ustao te laganim koracima krenuo do automobila po kojeg je trebao doći moj otac. Amerika i košarkaška karijera mogu čekati godinu do dvije. Neće to nigdje pobjeći.

Sara's pov

Sara ne razmišlja o onome što radi, Sara je kriva.

Sara razmišlja o onome što radi, Sara je opet kriva.

Pa što oni očekuju od mene? Ja ne mislim riskirati i negdje tamo u Americi crknut od gladi ako Marko ne uspije. Lako je kada je samo jedna osoba, ali nije baš lako kada su dvije osobe koje žive u nekoj kućici koja se urušava, bez prebijene pare. Nije život lagan kada si siromašan.

Život nije lagan kada si tvojoj koži...

Priznajem da nije.

E, a da se okušaš u poslu prostitutke? Vidim to bi ti savršeno išlo.

Zašto to misliš?

Pa eto, već pola sata stojiš polugola pored otvorenog prozora i susjed gleda i divi se, a ti ništa...

Sranje!

Pogledala sam kroz prozor i vidjela susjeda kako stoji naslonjen na ogradu i s nekim osmijehom na licu gleda u mene. Zanimljiva činjenica: susjed ima pedeset godina. Ah, taj stari perverznjak! Navukla sam zavjese, a prije toga mu pokazala srednji prst. Što je gledao, gledao je! Nema više gledanja u ovo remek djelo!

Stala sam ispred širom otvorenog ormara, gledala sam u odjeću koja se nalazi u tom ormarom. Nemam ništa zanimljivo. Većinom je odjeća crne boje, sa znakovima bendova. Može se naći tu majica s logom od Guns 'n Rosesa, Metallice, Rolling Stonesa, AC/DC -a, Iron Maiden - a,  Nirvana i slično. Nimalo očito kako sam ludi fan za rock bendovima.

Dok sam tako gledala u ormar, krajičkom oka sam primjetila sjenu na svojem prozoru. Sjena na mojem prozoru, a nemam drveta ispred kuće kako bi mi radilo tu sjenu? Ma da li se to susjed pokušava ušuljati u moju sobu? Perverznjak!

Uzela sam flašu s vodom koja je stara vrlo vjerojatno tjedan dana, tiho sam se približila prozoru i opalila susjeda po glavi. Čovjek je zajaukao, ali glas nije pripadao susjedu, već...

"Marko?! " uskliknula sam mičući zavjesu. "Što radiš ovdje? Kretenu pa mogla sam te ubiti! " viknula sam dok sam ga vukla za ruku kako bih ga ubacila u sobu. Nije lako kada osoba od pedeset i pet kilograma vuče osobu koja teži osamdeset i pet kilograma. "Zar nisi čuo za civilizirani ulazak u sobu, odnosno ulazak kroz vrata?"

"Volim i ja tebe." odvratio je dok se ustajao i čistio trenirku koja je bila prljava. "I tko kaže da me nisi ubila? "

"Stojiš ispred mene. Živ i zdrav. " zbunjeno sam promrmljala odmjeravajući ga. Lijepo mu stoji ta uska majica i trenirka. Ističu sve bitne dijelove tijela.

Nee, nisam nimalo perverzna. Ja sam mali pravi anđelčić.

"Odakle ti tu Marko? "

"Eto, odlučio sam da Amerika i karijera mogu čekati. " rekao je privlačeći me u zagrljaj. Uzvratila sam, još čvršće ga zagrlivši. Mislim da je na tren ostao bez zraka.

"To je najgluplja stvar koju si ikada učinio. " promrmljala sam. "Volim te. "

"Volim i ja tebe. "

Author's note;

Znam da je ovaj nastavak kraći ali potruditi ću se da vam večeras napišem duži :) trenutno nemam previše vremena.

Nadam se da vam se svidio ♥

P.s. if you want pogledajte još jednu priču na mojem profilu “Tamna strana života” i ako vam se svidi ostavite vote i mišljenje. Priča ima jedan uvodni dio, ništa dugačko :)