Onaj Pravi

Onaj pravi-9.❤

Šokirano sam gledala u visokog, zgodnog dečka koji je stajao ispred mene s polusmiješkom na licu i nekim čudnim sjajem u očima.

Pretpostavljam da je to sreća što je pobijedio. Ili on to samo misli. Rat je tek započeo.

Bože, Saro, ne drami! Možda je samo sretan što te vidi.

Da... pa da mi može nabijati na nos kako svi znaju da sam spavala s njim. To je bila pogreška.

"Znam da sam savršen, ali ne moraš cijelo vrijeme buljiti u mene."rekao je i trknuo me u rame.

Ah, imala sam nekakav osjećaj da ću naići na njega. Imala sam osjećaj da će se prošlost ponoviti. I znala sam da će to izjaviti, priliči mu.

"Otkud ti ovdje?"tiho sam pitala, i dalje šokirano gledajući u njega. Koja je bila vjerojatnost da ću ga sresti u Sisku? I to baš u ovoj trgovini? Hm, pa, s obzirom da lik živi u Sisku, dvije kuće dalje od dućana... pa vjerojatnost je bila blago rečeno 100%-na.

"Nije kao da živim ovdje i da mi je ovo najbliža trgovina..."promrmljao je i odmahnuo glavom. "Nego, kako to da te srećem ovdje? Mislio sam da si u Zagrebu."

Eh, ovo je bila ta čaša koja je prelila kap.

Ne, čekaj! Krivo sam rekla...

Eh, ovo je bila ta kap koja je prelila čašu.

Bravo, Saro, pametna si! Aplauz!

Hvala, hvala.

"Odlučila si se vratiti u Sisak? Svojima?"govorio je s ogromnim osmijehom na licu. Ugh, neka makne taj osmijeh dok ga ja nisam maknula! Tako mi malo fali da skočim na njega i počnem ga daviti. "Drago mi je da-----"

"Dosta!!"viknula sam, privlačeći pažnju. Drama je zadnja stvar koju trebam u svojem malom, jadnom, bijednom životu, ali ovo je bilo previše! "Ti, nesrećo jedna, ti si kriv zbog mojeg povratka u Sisak!"bacila sam košaru na pod te zasukala rukave. Dok sam mu se korak po korak približavala, on me zbunjeno promatrao. Ah, najlakše se praviti kao da ništa ne znaš. "Ti i tvoj lajav jezik! Zar si morao govoriti da smo spavali zajedno?! I još si morao slagati da sam se još drugima davala za sitne pare! Moji misle da sam kurva!"

"Saro moja draga, pa ja ništa ne znam!"rekao je i nevino se osmjehnuo te par puta zatreptao okicama. Pokušala sam se suzdržati, ali bijes u meni je bila sve jača i jača.

"Ništa ne znaš?"pitala sam, pokušavajući biti smirena.

"Majke mi."odvratio je i slegnuo ramenima. "Ja ne znam odakle ti to."

Indirektno ti govori da si lažljivica.

Pokušala sam se suzdržati, ali nisam mogla. Skočila sam na njega te sam ga počela lupati i vikati na njega, dok se on pokušavao obraniti od mojih udaraca koji, budimo iskreni, nisu bili tako bolni i smrtonosni.

Ubrzo sam čula policijske sirene te je par policajaca utrčalo u trgovinu, upirući pištoljima u svakog tko se naglo pomaknuo.

"Stoj! Policija!"viknuo je jedan od policajaca, a Marko i ja smo se u sekundi umirili i pogledali u njih. Stajala sam naslonjena na Marka, dok je on svoje ruke držao na nezgodnom mjestu.

Khm, khm, tvojim sisama.

To je nezgodno mjesto.

Ajde, ajde, kao da ti smeta.

Pa, i ne smeta.

"Dobili smo prijavu da se dogodilo javno remećenje reda i mira."rekao je drugi i pogledom prešao po trgovini, pomno promatrajući redom sve prisutne. "Tko je prijavio?"