Onaj Pravi

Onaj pravi - 16.♥

"Odlaziš? " ponovila sam, promatrajući njegov izraz lica koji je bio hladan. Niti jedna emocija nije bila izražena. Samo je kimnuo glavom i uzdahnuo. Pa dobro, i ja se znam tako igrati. "Pa ono, dobro. Zbogom onda. " rekla sam i ustala se od stola, no njegova ruka me zaustavila. Zgrabio me za ruku i povukao prema sebi.

"A da me barem jednom u životu saslušaš? " pitao je, cijelo vrijeme me gledajući u oči. Lagala bih kada bi rekla da se nisam uplašila. Jer jesam jer nikada ga dosad nisam vidjela ovakvog; ozbiljnog, zastrašujućeg, odlučnog. Kao da ispred sebe gledam Christiana Greya, a ne Marka Kovačevića.

"Zadivi me. " sarkastično sam odvratila i preokrenula očima. Koji je to kreten. Sigurna sam da je ovo planirao još od samog početka.

"Sjedni. "

"Neću. Stoji mi se. "

Duboko je uzdahnuo i pročistio grlo. Nerviram ga. Pokušava suzdržati svoj bijes. To je stvarno.... Sexy.

"Znaš  da sam u srednjoj igrao košarku... "

"Da, i? " izvila sam obrve. "Nemoj mi samo reći da te NBA liga pozvala da igraš za njih. " rekla sam i počela se smijati. Ovo je bilo malo okrutno, ali istinito. Mislim koja je mogu----

"Da. " prekinuo me. Na trenutak je nastala tišina koja je bila prekinuta mojim glasnim smijehom. Prestala sam se smijati kada sam shvatila da je on mrtav ozbiljan. "Jednom prilikom na utakmicu je došao neki košarkaš koji igra u NBA ligi i primjetio me. Nisam htio napustiti školovanje tako da sam mu rekao da ću mu se javiti kada završim sa školovanjem. "

"Bravo. Čestitam. " sarkastično sam rekla. U redu, ovo nije lijepo od mene. Igrati u NBA ligi je njegov san koji je nastao još dok je imao sedam godina. I sada napokon ima priliku ostvariti taj san. "Ništa... zbogom onda. " rekla sam sliježući ramenima. Okrenula sam se i htjela sam otići, ali ponovno me povukao prema sebi i snažno me zagrlio. Zašto ovo otežava? Ne shvaća da mi je dovoljno teško?

"Želim da ideš sa mnom." šapnuo je i ostavio poljubac na mojem vratu. Zadrhtala sam i zatvorila oči.

Što god da te pita reci da,  majčin glas se pojavio u mojoj glavi. Na to je mislila, ha? Znala je cijelo ovo vrijeme, zar ne?

"Hoćeš li otići sa mnom? Možemo započeti ponovno, zajedno. Zaboravimo na sve što se dogodilo prije? " čvršće me zagrlio i naslonio bradu na moje rame. "Samo ti i ja. I beba. " riječ beba je šapnuo ali čula sam ga te se okrenula prema njemu i izvila obrve.

"Beba? " zbunjeno sam ponovila.

"Dobro, dvije. " rekao je i poljubio me. "Molim te? " napravio je onaj puppy face kojem malo ljudi mogu odoljeti. Uzdahnula sam i pogledala u pod.

"Što je s mojim fakultetom? "

"Zar stvarno želiš ići na taj fakultet? " pitao je. "Znam ja tvoju tajnu i znam da ju možeš ostvariti jer si talentirana. " zbunjeno sam ga pogledala. Jedina osoba koja zna moju 'tajnu' sam ja. I dnevnik koji sam pisala kada sam imala jedanaest godina.

"Koju tajnu? "

"Da želiš postati glumica i pjevačica. " odmaknula sam se od njega i s poluotvorenim ustima gledala u njega. Kako on zna? "Tvoja mama mi je rekla i pokazala snimke na kojima pjevaš. " objasnio je.

"Kako ona zna? "

"Ne znam. " slegnuo je ramenima. "Da li je bitno? " primio me za ruku. "Da li stvarno želiš ostati u ovom malom usranom gradu među maloumnim ljudima dok radiš nešto što apsolutno mrziš? Želiš živjeti život u kojem se jedva budiš za posao koji prezireš iz dna duše? "

Uzdahnula sam i posramljeno pogledala u pod. Što bih sada trebala reći?

"Saro, da ili ne? Odluči  se. "

"Moram li sada? Ili imam vremena? "

"Saro, sutra odlazim. Što znači da moraš sada. Odmah. "

Zatvorila sam oči i duboko uzdahnula. Koliko god mi pomisao na ostvarivanje ciljeva zvuči primamljivo i koliko god ja voljela Marka.... ne mogu riskirati. Jer uvijek postoji ono što ako.  Što ako ne uspijem? Nema šanse da ću ja biti doma dok će on igrati košarku. Nema šanse da ću živjeti od njegovih novaca. Oduvijek sam htjela zarađivati vlastiti novac tako da mi drugi ne bi mogli srati kako samo čamim kod kuće i trošim novac koji nisam ja zaradila, već on.

"Ne. " rekla sam i odmahnula glavom. Iznenadila sam ga. Izvio je obrve i kiselo se osmjehnuo.

"Što? "

"Ne. Ne idem s tobom. Žao mi je. " govorila sam dok sam se lagano odmicala od njega. I na kraju sam se okrenula i istrčala iz tog restorana.

Ostavila sam ga. Ponovno. Koja sam ja glupača.

Author's note

Evo vam jedan kratak nastavak koji nadam se da vam se svidio.

......

Ne, a?

Just chill nije ovo kraj Sare i Marka. Sjetite se da će na kraju sve biti sretno 😏😒 kao na kraju svake moje priče. Pa dobro, skoro na svakom kraju 😂

Kako god ja se iskreno nadam da ću vam stići i sutra napisati nastavak jer kako se bližimo kraju postaje sve zanimljivije i zanimljivije.

Yup, uskoro će kraj 😊

Lysssm 💚💚💚