Story of another us (Book 3)

3. Here I Am

Mrak, tišina. Ne vidim, ne čujem, ne znam. Duboko dišem, pokušavajući smiriti svoje srce. Duboko dišem pokušavajući se orijentirati.

Odjednom vrisak. Toliko jak da pokrijem uši. Nakon nekoliko trenutaka, mičem ruke sa ušiju i osjetim toplu tekućinu na dlanu. Krv. Uši su mi krvarile. Napravim nekoliko koraka naprijed, no vriskovi me opet zaustavljaju. Čini se kao da ovoga puta neće prestati. Čini se kao da su u mojoj glavi..Ludim li? Pitanje koje postavljam sama sebi, bez odgovora.

Ne znam koliko dugo je vrištanje trajalo prije nego me jarko svjetlo natjeralo da otvorim oči. Nisam vidjela ništa osim zasljepljujuće svjetlosti. Nakon nekoliko trenutaka, svjetlost je nestala i osjetila sam nečiji dodir na mojoj ruci. Odmaknuvši ruku, duboko sam udahnula, pokušavajući ne vrištati. "Ne boj se." Glas. Prepoznala bih taj glas bilo gdje, bilo kada. Nije moguće. "Hales, otvori oči." Toplina i blagost su me obuzimale. Duboko udahnuvši, otvorila sam oči. Bila je tu, stajala je ispred mene sa ispruženom rukom. "Lucy?" Nekoliko trenutaka sam gledala u nju, prije nego sam prihvatila njenu ruku. "Nemamo puno vremena Hales, moraš me poslušati." Ustavši se, nekoliko trenutaka sam je zbunjeno promatrala. "Nisam mislila da ću te ikada više vidjeti. Haluciniram li?" Odmahnuvši glavom, lagano se nasmijala, stisnuvši moju ruku. "Ne Haley, sanjaš. Jedini način na koji sam mogla doći do tebe." Podignuvši obrvu, bila sam zbunjenija nego inače. "Kako to misliš, jedini način? Što se događa?" Približivši mi se, svoje ruke je stavila na moja ramena, gledajući me u oči. No njezine oči više nisu bile smeđe, sada su bile neonski plave. "Ne boj se. Neću ti nauditi. Nikada ti ne bih naudila. Ova boja mojih očiju i ona svjetlost koju si vidjela? To je moj novi oblik. Novi oblik koji dobiješ kada odeš u nebo i sjediš pored Gospodina. Ovo je oblik koji dobiju svi anđeli. Svi anđeli koji su poslani da čuvaju ljude. Moja osoba si ti i svi koje voliš. Ja sam tvoj anđeo čuvar. Sjećaš se kad sam ti rekla da ću uvijek biti tu? Održala sam obećanje." Gledajući je, nisam znala što reći, nisam znala kako reagirati. "Nemoj plakati ni ništa pitati. Samo slušaj, u redu?" Kimnuvši glavom, jedna vrela suza se otkotrljala niz moj obraz. "Kao anđeo čuvar, moja je dužnost da te štitim od svega, moja je dužnost da štitim tvoju obitelj ako mogu. No ti si moj prvi prioritet. Snovi su jedini način na koji te mogu upozoriti, znači ako me opet budeš sanjala, smatraj to upozorenjem i prikazanjem nečeg lošeg što će se dogoditi. Ne boj se, ovdje sam. No moraš se probuditi. Moraš se probuditi i pozdraviti mi Alex. Možeš li to napraviti za mene? Možeš li pozdraviti i Jamesa i Rose za mene? Poljubi ih i reci im da će sve biti u redu." Odmahnuvši glavom nekoliko trenutaka sam gledala u nju, no počela je nestajati. "O čemu govoriš? Lucy? Ne razumijem, vrati se. Lucy?!" Nestala je i opet sam bila sama i u mraku. Nekoliko trenutaka je vladala tišina koji su razbili vrisci nekoliko tisuća ljudi.

Naglo skočivši, duboko sam disala, gledajući oko sebe. Bila sam u svome krevetu, u svojoj sobi. Prstom dotaknuvši svoje uši vidjela sam da nema krvi. Samo ružan san. Prošavši rukama kroz kosu, pogledala sam na sat koji je pokazivao 6:15 ujutro. Duboko udahnuvši, polako sam se ustala, dok mi se san vrtio po glavi. "Što si mi htjela reći Lucy?"

Približivši se ormaru, izvadila sam odjeći koju sam sinoć priredila. Žuta bluza, crna uska suknja i crno žuti sako. Izašavši u mračni dnevni, upalila sam svjetlo te pristavila kavu. Chris se još nije ustao, nikada se nije ustajao ovako rano. Opravši zube, natočila sam si kavu u šalicu. Sjevši na pult, odlučila sam pregledati spise za današnji slučaj. Nadala sam se da će mi posao odvući misli sa sna, no sve što sam vidjela je bila Lucy i sve što sam čula su bili vriskovi. Zatvorivši spis, gurnula sam ga u crnu torbu. Duboko udahnuvši, otpila sam gutljaj crne kave, nadajući se da će me razbuditi. No, duboko u sebi imala sam loš osjećaj. Vrlo loš osjećaj. Ustavši se, vratila sam se u kupaonu. Našminkavši se, nekoliko trenutaka sam gledala u svoj odraz. "Hoćeš brzo?" Chrisov glas me uplašio te mi je crveni ruž iz ruke ispao u umivaonik. Stavivši ruke na umivaonik, duboko sam udahnula. "Da, samo malo." Uzevši ruž, vratila sam ga na policu prije nego sam se bacila zadnji pogled ka ogledalu i otvorila vrata. Chris je stajao naslonjen na zid, gledajući me. "Dobro jutro uspavana ljepotice." Odmahnuvši glavom, prošla sam pored njega. "Budna sam skoro sat vremena, tko je onda uspavana ljepotica?" Odmahnuvši rukom, ušao je u kupaonu te zatvorio vrata za sobom.