« Dao bih sve ove noći da ostanem taj covjek u tvojim očima »
Naglo je ušao u sobu. Vise nije bilo ljut, mogla sam uočiti kako mu se lice uozbiljilo. Pogledao nas je, a onda je otišao do prozora..
Neko je vrijeme stajao u tišini promatrajući okolinu.
« vrijeme je da izađes van » tihim glasom obrati se sluškinji.
Uzela je svoje stvari i požurila van,znala je da on zeli ostati sto prije sam sa njom. Gledao ju je neko vrijeme. Osjetila je njegove poglede na sebi, postalo joj je neugodno, za crvenila se. Nije se zeljela susresti s njegovim očima pa je nastavila gledati u pod.
Već je prošlo deset minuta a da se nitko nije pomaknuo, bilo je previše tiho sto joj se nije svidjelo.
« Mozes li izaći van? Željela bih spavati. » konačno mu se obratila nekim promuklim glasom. Pogleda ju je sa nekom tugom u očima, ali nije nista rekao. Okrenut se i lagano izašao van.
Legla je u krevet, ali nije zaspala. Okrenula se i plakala. Bila je preslaba za ovo. Nije jela 2 dana, ali ne zato sto joj nije davao hranu, već zato sto je bila pre ponosna. Nocu nije bas spavala,jednostavno nije mogla.
Kad je konačno uspjela zaspati bilo je već oko 3 ujutro. Probudila ju je buka koja je dolazila iz hodnika. Opet se netko prepirao, ali to joj je u zadnje vrijeme postalo već uobičajeno. Nije mogla vidjeti sto se događa vani, ali je mogla cuti kad bi se netko svadao.
U sobu je ušla sluškinja noseći joj tanjur sa doručkom. Posto je još bilo rano nije očekivala da će je zateći budnu. Bilo joj je zabranjeno da razgovara sa njom pa je suteci brzo odložila tanjur na stolic i skora pa trceci izjuri van. Nije prošlo ni pol sata kada je on Usao u sobu.
« Tvoji se roditelji vjerojatno brinu pa sam odlučio dopustiti ti da ih nazoves. Ne zelim da imamo nekih problema oko toga pa ćeš im kratko objasniti da si kod dečka i da te neće biti kod kuće još neko vrijeme.... Eh da i reci im da se ne brinu.
Dao mi je svoj mobitel. Željela sam im sve reci ali me on nije zelio ostaviti samu, pazio je na svaku riječ koju sam izgovorila......
Prošlo je već skoro tri dana kako je otišao roditeljima. Još uvijek nisam zeljela jesti iako nisam mogla izdržati. Srušila sam se pa su morali pozvati doktora, na trenutak sam pomislila kako će mi on pomoći da pobjegnem odavde... Nažalost nije bilo tako, on je bio još samo jedan od onih koji su bili dobro plaćeni da šute....
To mi nije ostavljalo bas puno izbora pa sam morala početi jesti... Svakih nekoliko sati mogla sam cuti kako telefon u hodniku zvoni. Svaki poziv bio je njegov, zanimalo ga je kako sam i sta radim.. Hm a sto bih i mogla raditi cijeli dan zatvorena u sobi. Planirala sam kako da pobjegnem od njega, od svih njih koji mi nisu zeljeli pomoći a imali su ključeve moje sobe. Iako ga nisam bas znala mržnja prema njemu svakim je danom postajala sve veća......
Pobjeći cu ja već, vidjet ce on i to uskoro. 😈😈
YOU ARE READING
(Ne) postoji ljubav
RomanceMnogo je djevojka na ovome svijetu, ali on vidi samo jednu vrijednu njegovih pogleda. Deset godina uložio je u potragu za srećom, u potragu za njom. Nije ga primjećivala, ali on je uvijek bio korak uz nju, bio je uporan. Znao je svaki njezin pokret...
