Bila je to Tia (djevojka iz prvog dijela). Nije se odvajala od mene, a kada se konačno maknula skrenula sam pozornost na nekog dečka koji je zapravo cijelo vrijeme bio iza Tie. Nisam ga zamjetila ranije, bio je u kolicima, nije imao desnu nogu. Gledao me kao da sam pala s Marsa.
« Pa šta šutiš ženo draga, nismo se vidjele već tri ili četiri tjedna. Samo si otišla i više mi se nisi htjela javit, a da me spominjem onog dečka koji se iznenada pojavio, otišla si k njemu a meni koji šljivi. Da mi nisu tvoji roditelji rekli gdje si vjerojatno još uvijek ne bi znala. » pogledala me sa kao nekim prijekorom, ali znala sam da to stvarno ne misli. Osmjehnula mi se
« Pa nije to baš tako jednostavno kao što misliš, ni ja se nisam nadala tom odlasku » pa istina, nisam se nadala, praktički oteta sam iako tako ne izgleda. Ponovno sam pogleda u dečka iza nje.
« A tko je on? » rekla sam joj malo tiše kako ne bih zvučala nepristojno.
« Ajoj da zaboravila sam na njega » nasmijala se sama sebi« pa baš sam glupa. Uglavnom ovo je Nikola, on mi je bratić. Nisi mogla a da ne zamijetiš njegovu nogu, tj. nema je. »
« Pa da primijetila sam. A šta je bilo »
« Imao je prometnu nesreću sa curom noćas. Jedva je preživio, a čula sam da je udarila i nekog dečka ali koliko znam on je dobro. ' » na te sam je riječi čudo pogledala jer mislim kako priča o Lucasu. Primijetila je moji naglu promjenu lica
« A kako je ona? »
« Ona je čak dobro i prošla, ozlijedila je glavu ali kažu da nije potres mozga, i napukla joj je noga. Eh da tako ti je to kad ideš vozit, a nikad nisi imao volan u ruci » još sam jednom pogleda u Nikolu, bilo mi ga je žao. Izgubio je nogu, a skoro i život zbog neke tamo glupače a čak je i zgodan kao da nije sa Tiom u rodu.
« A zašto si ti u bolnici? »
« Zbog dečka »
« Stvarno, a šta je bilo? »
« Pa dečko kojeg je ta cura udarila je Lucas » tu sam malo zastala « moj dečko » pokušala sam izgledati što tužnije iako to baš više ni nisam bila od kako sam saznala da je Lucas dobro. Na te riječi me i Nikola pogledao. Bilo mu je žao, iako nije on vozio bio je kriv jer joj je dozvolio da vozi i bio je svjestan toga.
« Žao mi je » rekao je nekako tiho, a onda se okrenu i ušao u dizalo. Otišao je na niži kat.
« Hjoj oprosti moram ići, ne mogu ga ostaviti samog, vjerojatno je otišao do Marte ona je kat niže. Vidim da si i ti neka zamotana, brzo mi se oporavi i pozdravi svoga dečka, poruči mu da nam je žao. » poljubila me u obraz, a onda je nestala u dizalu. Pitam se kada ću je opet vidjeti, ako uopće bude prilike.....
Prošla su već tri dana od nesreće i Lucas konačno može doma. Cijelo sam vrijeme sjedila u fotelji kraj prozora, bojao se da ću otići i napustio ga pa nisam smjela izaći iz sobe bez njegove pratnje. Bolnica mi baš nije draga pa mi je bilo puno lakše kada sam čula da se vraćam u Lucasovu kuću, tamo je udobnije. Iako to nisam inače radila, danas sam ručala sa njim. Šutjeli smo cijelo vrijeme, od onog incidenta nismo imali o čemu pričati. U kući više skoro nisam ni viđala čistačice, možda ih je otpustio.... Još nije ni pojeo do kraja a već je ustao i otišao.
« Idem u grad, vjerojatno neću doći do sutra ujutro » klimnula sam glavom dajući mu do znanja da razumijem.
Nisam imala razloga ostati sama u blagovaonici pa sam rađe otišla u svoju sobu. Jedna odlična ideja pala mi je na pamet. Pošto više nema tako puno čistačica koje stalno hodaju po kući vrijeme je da odem što dalje odavde. Obula sam svoje stare tenisice i neku deblju jaknu ispod koje sam naravno obukla deblju majicu dugih rukava i tamno plavu trenirku jer bi se u trapericama teže kretala. Pažljivo sam izašla iz sobe, pa kroz hodnik sve do ulaza u dnevni boravak. To je jedina rizična prostorija u kući jer su čistačice najčešće bile tamo.. Ipak dnevni je bio smješten točno blizu izlaznih vrata,pa sam jednostavno morala proći kroz njega. Pogleda sam doslovno u svaki kut prostorije za svaki slučaj da netko ne bi bio ovdje. Kad sam se već uvjerila da nema nikoga prošla sam kroz dnevni i u trenutku sam bila vani. Falila mi je ta sloboda. Ne znam gdje se nalazim, ali jedino što znam je da do grada imam oko 2 sata, ali autom. Pješice bi moglo potrajati. Krenula sam stazom za koju sam sigurna da smo njome išli do grada...
U daljini čujem neki auto što baš i nije dobar znak. Moram se maknuti prije nego me netko vidim, ali jedini način je da se vratim u kuću ili da idem u šumu pokraj. Ne mogu se vratiti unutra znači idem u šumu. Tu me neće vidjeti u slučaju da me krene tražiti, a i dan je još tako da stignem naći izlaz prije mraka. Uskočila sam među drveće gledajući auto koji prolazi. Bio je to Lucas, ali nije me briga za njega više. Ako mi ovo uspije više ga nikad neću morati gledati.
Hodala sam sve dublje u šumu, već sam izgubila i stazu koju sam pratila da se ne izgubim, ali kasno je već.. Izgubila sam se. Svom srećom obukla sam deblju odjeću, postala je hladnije nego što je bilo... Baš me zanima dali je Lucas već primijetio da me nema.
Noge su me počele boljeti. Stala sam pokraj panja da malo sjednem i odmorim, ali naravno ja glupača zaboravila sam ponjeti vode i nešto za jesti. Pa valjda ću već uskoro i izaći pa me hrana ne treba zabrinjavati. U džepu još uvijek imam svoj mobitela, ali mi baš i ne koristi previše jer nema signala.
Ustala sam i krenula dalje, ali baš imam neki jebeni osjećaj da me netko gleda.. Hm pa daj se saberi, nema nikoga ovako duboko u Šumi. A možda i ima neki lovac koji bi mi mogao pomoći ali sumnjam. Prije će me u pucati misleći da sam neka živina , nego će mi pomoći.
Nešto je šuškalo pokraj mene što me uplašilo više nego što bi me inače, a razlog tome je bio taj što je sve ovo počelo sa sličnim takvim šuškanjem. Ali nadam se da sam u krivu ovaj put.
Netko mi je stavio ruku preko usta. Znala sam da jednostavno ne mogu pobjeći od ovoga, opet se dogodilo. Slični je događaj i pokrenuo sve ovo. Ali ovo nije bio Lucas, naprotiv bio je stariji od njega.
« Hmm što mlada dama radi sama? »
« Pa evo baš sam krenula u šetnju, bilo mi je dosadno » postala sam ironična samo kako bih prekrila znakove straha.
« A baš šteta onda, promijenio sam ti planove, ali mislim kako ti neće smetati... Idemo se malo zabaviti hahahahaha😈 ' » povukao me za sobom i željela sam vrištati, ali nije imalo smisla. Vjerojatno me nitko neće ćuti.
VOCÊ ESTÁ LENDO
(Ne) postoji ljubav
RomanceMnogo je djevojka na ovome svijetu, ali on vidi samo jednu vrijednu njegovih pogleda. Deset godina uložio je u potragu za srećom, u potragu za njom. Nije ga primjećivala, ali on je uvijek bio korak uz nju, bio je uporan. Znao je svaki njezin pokret...
