Čula sam kako se približava hitna pomoć. Gledala sam u Lucasovo blijedo lice neko vrijeme, a onda je suza potekla mojim obrazem. Mogla sam pobjeći ali jednostavno nisam željela. Nisam ga mogle ostaviti, barem ne sada kada mi je spasio život. Stajala sam kraj njega dok mi se nije obratio hrapav glas liječnika.
« Gospođice možete li se pomaknuti »
Pomaknula sam se kako bi napravila prostora da dođu do Lucasa. Stavili su ga na nosila a onda se jedan od bolničara vrata do mene.
« Jeste li vi dobro? »
« Mah jesam, samo me ruka malo boli »
« Uredu ali bilo bi najbolje da i vi prođete sa nama. »....
Pa nisam ni mislila ostati ovdje. Gledala sam kako bolničar čisti krv sa Lucasove glave i pregledava ranu.
« Hoće li biti dobro? »
« Pa mislim da hoće, trenutno je u laganoj nesvjesti a i ovdje ne mogu baš ništa napraviti. Stanje nije kritično bez brige.... A što se tiče vaše ruke mislim kako nije slomljena ali bit će najbolje da vidimo što će pokazati rendgenske snimke. » Želio je još nešto dodati ali ga je prekinula zvonjava Lucasova mobitela. Zvala je njegova majka. Nije ni primijetila da sam se ja javila nego je samo počela pričati tj. Derati se.
« Jesi li dobro srećo moja. Hjoj zabrinuo si me. Bez brige sada ću ja doći, sve će biti u redu. » Nisam joj stigla odgovoriti jer je već prekinula poziv. Ubrzo smo stigli u bolnicu gdje su mene odveli na drugi kraj bolnice, daleko od Lucasa. Nekoliko je liječnika bilo oko njega i od tada ga nisam vidjela već skoro dva sata. Ne znam kako mu je, ali se nadam da je preživio jer ne bih mogla cijeli život snositi posljedice za ovo. Ruka mi je samo napukla pa su je zamotali i ja sam mogla otići, ali nisam. Tražila sam medicinsku sestru da me odvede do njegove sobe.
« Gospođa i gospodin su već tamo, uskoro bi se treba probuditi nije u kritičnom stanju. Slomio je ruku i ima ovratnik na vratu, ali bez brige samo ga je istegnuo brzo će mu biti bolje i za dva do tri dana moći će ići kući. » Stala sam pred vrata sobe okljevajući. Željela sam se okrenuti i otići što dalje od njega, ali mi moja savjest to nije dopuštala i tjerala me da uđem. Ugledala sam kako njegovi roditelji sjede kraj kreveta. Napravila sam par koraka i tek je onda njegova majka primijetila da sam ušla u sobu. Ustala je i skoro trčeći došla do mene. Zagrlila me.
« Bez brige bit će on dobro, dovoljno je jak da to izdrži. Hah sreća moja jedina, što bi ja da mu se nešto dogodilo. » Počela je plakati. Počela sam osjećati krivnju zbog ovoga iako nisam u potpunosti ja kriva. Oni nisu znali što se zapravo dogodilo inače mislim kako bi me proganjali do kraja života da mu se nešto više dogodilo. Previše su vezani za njega. Primijetila sam kako je otvorio oči. Gledao je u plafon, a onda je pogledom zaokružio sobu. Gledao je u mene tj. u moju ruku.
« Jesi li dobro? Pa kako se to desilo jbt? Jel te boli? Isuse trebao sam bolje paziti na tebe, nisam bio oprezan i gle što se sad dogodilo. Pa nmg vjerovati kako sam glup, trebao sam te zaštiti.» Govorio je kao da ja ležim u krevetu sva slomljena a ne on. Pokušao je ustati ali ga je majka zaustavila i vratila natrag u ležeći položaj.
« A kuda ti misliš da si krenuo » govorila je ozbiljno sa nekom strogoćom u glasu.
« Nije tvoj problem. » Nije ga bilo briga za to što je rekla pa je ponovno pokušao ustati. Bila je ljuta ali ga ovaj put nije zaustavila. Ustao je i krenuo prema meni.
« Stvarno mi je žao zbog ovoga » pokazao je prema mojoj ruci sa suzama u očima. Zagrlio me. Ovaj ga put nisam odgurnula, ali ne zato što su njegovi roditelji bili u prostoriji nego već zato što mi je stvarno trebao taj zagrljaj. Nisam ništa osjećala prema njemu, ali mi je bilo puno ugodnije u njegovom zagrljaju. Osjećala sam se sigurnije. Nesvjesno sam se nasmiješila, a vjerujem kako ni on nije skidao osmjeh sa lica. Trgnula sam se kada sam čula da se netko dere u hodniku i brzim koracim dolazi prema sobi. U sobu je ušla djevojka možda nešto starija od mene. Bila je ljuta što se moglo vidjeti na njezinom licu, a i u sobu je ušla kao da nikad nije čula za kucanje.
« Glupačo jedna, zašto grliš moga dečka?? 😠😠 »
Lucas me pogledao zbunjenim pogledom. Očito ni njemu nije jasno što ona hoće.
« Tko si ti? 😕😕 »
YOU ARE READING
(Ne) postoji ljubav
RomanceMnogo je djevojka na ovome svijetu, ali on vidi samo jednu vrijednu njegovih pogleda. Deset godina uložio je u potragu za srećom, u potragu za njom. Nije ga primjećivala, ali on je uvijek bio korak uz nju, bio je uporan. Znao je svaki njezin pokret...
