(Ne) postoji ljubav

Epilog

Zadnji je otisao sa groblja. Sjeo je pokraj i samo je plakao. Previse ga boli. Otišao je tek kad je pao mrak, nije je namjeravao napustiti........

Vec neko vrijeme nije izašao iz kuce. Previse ga je sve to pogodilo. Tuga je zavladala njime i odlucio se ubiti.... Vise nije imao razloga za život,nema je više i zakleo se kako vise nikad nece voljeti. Nije imao mjesta u srcu za nijednu osim nje. Konacno ju je uspio donekle osvojiti i sada ju je zauvijek izgubio. Vec ga je par puta ostavila,ali ovaj se put nece vratiti i potpuno je svjestan toga.

Otisao je iz kuce u šumi i preselio se bratu. Posvetio mu se kako bi zaboravio na nju, ali jednostavno nije mogao. Previse je voli.

2 tjedna kasnije

Posvetio se alkoholu i drozi. Svakog dana uzimao je i htio sve vise i vise.Nije mu bilo dosta,bol je bila nepodnošljiva... Prestao je ici na groblje, postao je nekako slab i mrzovoljan. I naprosto mu nitko nije mogao pomoci, pa zapravo nije ni trazio pomoc. Samo se zelio rijesiti boli i svih koji su se pekljali u njegov život. Brat mu naravno nije ni pokusao ponuditi pomoć jer je isto kao i on postao ovisan. Želio ju je zamjeniti nekim kurvama i opet nije uspio. Uvukla mu se pod kožu, ne može bez nje. Ona mu je bila kao neka vrsta droge, posvećene samo njemu. Pa ipak pratio ju je 10 godina i bilo bi cuda kada bi je zaboravio u tako kratkom vremenu. Psihički je obolio i nije to želio priznati. Ponekad je razmišljao gdje bi sada bio da je vec prije otisao psihijatru, bili je ikada upoznao i zavolio kao sada.
Svakim se danom uništava sve vise i vise. ....

Svanulo je jos jedan dan njegove patnje. Probudio se vrlo rano u prostoriji napuštene zgrade udaljene nekoliko ulica od njegove kuce. Ležao je u drustvu nekih djevojaka što je znacilo da je uspio. Prebolio ju je na jednu noc, al svejedno nije bio sretan. Sve na sto je zaboravilo vratilo se i sada mu je jos gore. Zakleo se da je nikad nece zamjeniti, iznevjerio ju je. Osjećao se tako cudno, gadio se sam sebi. Zaplakao je jos jace nego ikad prije. Sve sto se nakupljalo u njemu vec neko vrijeme konacno je uspio izbaciti iz sebe. Povukao se u kut gledajuci u te propale djevojke koje su lezale pokraj. Onako sav promrzao i mršav,krvavih i naotecenih ociju izgledao je kao najbolji primjer onoga sto nitko nebi htio postati, kao najgori olos. Polako je ustao i sto je brze mogao krenuo je na njezin grob. Krenuo joj se ispričati. Jednostavno si nije mogao pomoci, jos je uvijek voli vise od svega. Počeo se mentalno raspadati i privolio je drogu i alkohol. Koliko god je volio toliko ju je pokušavao i zaboraviti.

Sjeo je na rosnu travu pokraj groba. Htio je nesto reci ali nije mogao. Pogriješio je i nije se usudumio nista reci,samo je nastavio gledati u spomenik.  Suze su mu nenormalno klizile niz obraze i mislim kako se svatko sazaljevao nad njim.

"Aslinn, zao mi je ali jednostavno si nemogu pomoci. Znam da sam ti rekao da te necu zamjeniti i gle sto sam napravio. Drogiram se i opijam samo kako bih te zaboravio ali ne mogu. Znam da griješim, ali ne mogu si pomoci. Oprosti mi, ali ja ne mogu zivjeti bez tebe. Koliko god se trudio ne mogu te zaboraviti. Moji osjećaji nikako ne zele nestati. Volim te i voljet cu te zauvijek. Sutra cu se vratiti ali sve ce postati drugačije zapamti to"

Pričao joj je tako neko vrijeme kao da ona stoji kraj njega. Psiha mu nije dopuštala da je zaboravi.
Počeo se ponašati kao jos veci luđak. Ustao je kako bi jos otisao kuci po neke stvari. Zapalio je lampion. Udaljio se od groba sto je brze mogao. Sutra ce sve biti drugačije.

Nije uspio pronaci brata, vjerojatno je opet negdje zapeo ali nema veze tak i tak mu je odlucio ostaviti poruku. Našvrljao je nesto na papirić koji je ostavio u kuhinji i iz ladice je izvadio nesto u crnom omotu. Legao je na krevet u pokusaju da barem malo u normali odspava sto nije vec neko vrijeme.

Sutradan

Ustao je rano kako bi se malo dotjerao. Noćas se nije opijao i drogirao. Zelio je barem danas biti normalan. Obukao je odjelo koje je nosio na sprovodu. Uzeo je crni omot i zaputio se na groblje.

Stao je pred spomenik gledajuci u njenu sliku. Procitao je ime i datum nekoliko puta, jos uvijek nije mogao vjerovati da je vise nema. Izvukao je pištolj i crnog omota kojeg je donio. Uperio ga je u glavu jos uvijek gledajuci u njeno ime. Predomisljao se.

" vidimo se Aslinn"

I povukao je okidač. Prasak je odjeknuo grobljem a on se srusio na njezin grob. Krv mu je lagano tekla niz glavu na mokru zemlju.

Konacno je uspio. Riješio se sve boli.

A jesu li se sreli nekad necemo saznati. Volio ju je a i ona njega i to mu je bilo dovoljno. Bilo mu je dovoljno samo to, da ga voli. A vole li se i na onom svijetu ostat ce mali misterij.

              Kraj!