Hodali smo neko vrijeme, ali ja više stvarno nisam moga dalje. Noge su me ubijali i svako malo bih se spotaknula o neki kamen, zaostajala sam i često me grubo povukao kako bih hodala u njegovom ritmu..... Zaustavili smo se pred malom kolibom , točnije imala je samo dvije prostorije,a sudeći po udaljenosti koju smo prošli bila je na drugom kraju šume. Gurnuo me unutra. Ne mogu opisati taj smrad koji se širi prostorijom,stvarno je zagušljivo. Unutra je svega jedan prozor. U prvoj prostoriji nalazi se stol i mala peć, a u drugoj krevet sa malim stolićem kojem ne vidim svrhu postojanja. Primijetio je kako sam već promijenila boju lica, užasno mi je zlo.
« Ma dobro da malo smrdi, ali priviknuti ćeš se već »
Ćujem kako mi nešto govori, ali ne obraćam baš pažnju na njega što ga je naljutilo i to me podsjetilo na Lucasa, baš mi fali sad,on nije tako napadan.
« Ti kujo mala slušaj me kad ti govorim » izderao se primivši me svojim rukama za lice. « Nemoj okretati glavu od mene nego me gledaj u oči, to će ti možda biti zadnje što ćeš vidjeti »
Povukao me za sobom vodeći me u drugu prostoriju. Bacio me na krevet i počelo je otkopčavati hlače. Suze su mi potekle licem, razmišljala sam samo o tome kako ću biti silovana. Nisam trebala pobjeći, pa nije mi ništa falilo kod Lucasa.
Ali ipak nisam mu to mogla dopustiti i skočila sam na njega udarajući ga što sam jače mogla. Bio je snažniji od mene i uzvratio je udarcem u trbuhu. Suze su krenule još jače, ali nisam se predala. Lupila sam ga tamo gdje najviše boli. Pustio me, dobila sam malo na vremenu. Otrčala sam u pravu prostoriju da nađem nešto oštro. Kopala sam po ladici koja je bila ispod stola. Pronašla sam nož, ali nisam se još ni okrenula kada sam osjetila jaku bol u ruci. Trnci su mi prošli cijelim tijelom. Okrenula sam se a on se samo smijao držeći drugi nož, bio je manji od onoga kojeg sam ja uzela. Nisam mislila da ću to napraviti, ali ipak sam zabila nož u njegov trbuh. Okrenula sam se kako bih što prije izašla van. Trčala sam a da se nisam ni jednom okrenula da provjerim slijedi li me. Uvjerena sam kako me više neće pratiti pa stanem i u trenutku sam se našla na zemlji. Klečala sam gledajući u ruku na kojoj se vidjela velika mrlja krvi. Rana nije toliko duboka, nije uspio u svom naumu. Skinula sam jaknu kako bih zamotala ruku sa komadom majice koju sam poderala. Pokušala sam je zavezati što čvršće kako bi zaustavila krvarenje... Previše sam umorna da nastavim dalje, a i izgubila sam dosta krvi pa sam samo legla na travu ogrnuvši se jaknom koja mi je sezala do koljena. Sklupčala sam se sa strane, a suze su neprestano klizile niz obraze. Tako sam dočekala jutro. Pao je i mraz, a ja sam bila sva promrzla i nisam se mogla više ni pomaknuti, ali moram ako ne želim umrijeti ovdje. Skupila sam zadnje snage da ustane i nastavim dalje. U daljini čujem lovce, samo im se trebam približiti a da me ne upucaju.. Ma zapravo nije me ni briga, ako žele neka pucaju možda uopće ne preživim. Čujem kako mi se približavaju, ali ne mogu se derati. Jedva hodam, vučem noge,gubim ravnotežu, čujem glasove oko sebe. Netko me je primio u naručje, potpuno nježno kao da sam od stakla pa se boji da me ne okrhne. I za sam izgubila svijest. Ne znam što je dalje bilo. Probudila sam se već puno kasnije. Boli me glava, a i ruka.
« Pa gdje sam ja to » slabašnim glasom upitala sam medicinsku sestru koja je bila u sobi.
« Pa dobro jutro, još ste uvijek u bolnici bez brige. » nasmiješila mi se
« A koliko duga »
« Pa već tjedan dana » pogledala sam je nakratko, a onda sam ponovno zatvorila oči. Nedugo zatim čula sam kako je izašla van.
Nije prošlo ni 10 minuta kada je netko ponovno ušao u sobu..... Bio je to Lucas, a u ruci je držao ogroman buket bijelih ruža.
« Dobro jutro malena. Jesi mi bolje » nakon svega falio mi je taj osmjeh i nisam mogla odvojiti pogled od njega. Osmjehnula sam se i kimnula.
« Žao mi je što sam otišla » znam da me on oteo ali nakon svega ipak mi je bilo žao jer je Lucas bio dobar prema meni. Voli me.
« Ma uredu je Aslinn » poljubio me u obraz.« a što se tiče onog lika.. On više nije među živima » suze su mi potekle licem i zagrlila sam Lucasa a on je naravno uzvratio.
ŞİMDİ OKUDUĞUN
(Ne) postoji ljubav
RomantizmMnogo je djevojka na ovome svijetu, ali on vidi samo jednu vrijednu njegovih pogleda. Deset godina uložio je u potragu za srećom, u potragu za njom. Nije ga primjećivala, ali on je uvijek bio korak uz nju, bio je uporan. Znao je svaki njezin pokret...
