Candy Boy {Park Jimin}

0.4

"Mama, idem u kafić s Nicol. Vratit ću se za sat vremena."
"U redu, dušo. Čuvaj se. Nemoj ostati dugo. Volim te"
"I ja tebe"
Nicol me čekala u kafiću kad sam stigla  tamo. Zvona na vratima zazveckala su i  signalizirala moj ulaz. Nicol je podigla pogled. Osmijeh je osvijetlio na njezinom licu. Uzbuđeno  je mahala rukama.
 "Ovdje!"
Hodala sam prema njoj i sjela nasuprot nje.
"Koliko dugo si me čekala?"
"Ne dugo. Usput, već sam narucila za nas oboje."
"Vruća čokolada?" pitala sam
"Vruća čokolada 😄."
Nasmiješila sam se. Govorile smo o našem danu i našem učitelju engleskog koji je bio vrlo duhovit. Njegove šale su bile najbolje. "Naruđba za Nicol!"
"To je naša naruđba."
"Idem ja."
Ustala sam se i krenula prema pultu. "
Naruđba za Nicol."
 Dječak u dukserici se okrenuo prema meni.
"Odmah se vra ... Ti?"
 "Ti?"
Bio je to on. Dečko kose poput ružićastog bombona.
Zašto ga još uvijek susrećem?