Candy Boy {Park Jimin}

1.2

Jimin mi nije dopustio da spavam na kauču. Njegov je krevet bio mekan i topao.
Legla sam ispod svilenog platna, držeći jastuk blizu prsa. Jimin je zatvorio vrata i uzeo jastuk sa kreveta.
Ležao je na kauču i uzdahnuo. Soba je bila mračna, jedino ju je mjesečina malo prosvjetljavala . Zatvorila sam oči.
Još je kišilo. Ali osjećala sam se dobro. Čim sam utonula u san, začuje se glasan bum. Oči su mi se naglo otvorile. Još uvijek nije prestalo.
Ponovo sam osjećala strah. Uplašeno sam šapnula,
"Jimin ..." Tišina.
Ali nakon nekoliko trenutaka, odgovorio mi je
 "Hmm?"
"Jesi li budan?"
 "...Da." 
"Ne mogu spavati. Možeš li ... možeš li spavati pored mene?" Tišina.
"U redu"
pretpostavljam da je čuo prestrašeni ton mog glasa i zbog toga se složio, ustao je s kauča, podigao jastuk u svoje ruke i krenuo prema krevetu.
Napravila sam prostor za njega. Čim je legao pored mene osjetila sam toplinu oko sebe.
Osjećala sam se ugodno a i te noci sam mirno spava.