Candy Boy {Park Jimin}

1.5

Skupila sam dovoljno hrabrosti i izašla iz kupaonice, hodajući niz hodnike pokušavajući pronaći gdje je Jimin.
Ovaj penthouse je bio ogroman. Stajala sam na vratima kuhinje. Jiminova leđa bila su prema meni. Izgleda da se je i on otuširao.
Nosio je crnu majicu i crne poderane traperice.
Bila sam nervozna da uđem u kuhinju. Još sam razmišljala hoću li ući unutra ili ne, kad se okrenuo prema meni, njegova mokra roza ružičasta kosa mu je dodirivala čelo, što ga je činilo da izgleda kao  'bad boy'.
Oči su mu se raširile kad mu je pogled pao na mene. Njegov je pogled išao po cijelom mom tijelu, od glave do nogu.
Pogledao me je u oči. Otvorio je usta da nešto kaže, a zatim ih zatvorio, okrenuvši se natrag prema peći.
"Molim te... sjedni."
Uzdahnula sam i sjela za stol. Nakon pet minuta stavio je omlet, tost, čaj, žitarice, mlijeko i sok od naranče na stol.
Oči su mi se raširile.
Ovo je puno za doručka.
Podigla sam pogled. Prošao je rukom kroz svoju ruzicastu kosu.
"Nisam znao što želiš jesti."
Izgledao je malo neugodno. Ali ja sam mislila da izgleda slatko. Sjeo je nasuprot meni.
"Hvala ti."
Samo je kimnuo glavom. I počeli smo jesti.
Hvala ti, Jimin. Hvala ti sto mi pomazes.
--------------------------------------------
얘들 아, 너무 오래 게시하지 않아서 미안해. 바빴 었어. 너희들을 사랑. 💓💓😄