Candy Boy {Park Jimin}

1.3

Sunčeva svjetlost koja je prolazila kroz prozore probudila me.
Polako sam otvorila oči kako bih se našla u nepoznatoj sobi. Bila sam u panici.
Gdje sam?
Ali onda sam se svega sjetila. Svađa, kafić, Jimin mi nudi da ostanem u njegovoj kući... Otvorila sam oči i okrenula se na drugu stranu.
O moj Bože. Jiminova faca je bila jako blizu mom licu. Mogala bih ga poljubiti ako se samo malo naslonim.
Njegova ruka mi je okruživala struk (čudno zvuči ,znm 😅) Pažljivo sam promatrala njegovo lice.
Njegova je koža izgledala tako glatko.
Njegove trepavice  formiraju sjenu ispod očiju.
Sunčeva svjetlost ga je činila poput sjajnog anđela.
Oči su mu se otvorile. Njegov zbunjeni izraz lica bio je neprocjenjiv. Izgledao je kao da se upravo probudio u drugoj dimenziji.
Bilo je to slatko.
"Što? Ma-Maria ??" 
maknuo se od mene. Obrazi su mi pocrvenili. Ustala sam se također. Prošao je  rukom kroz svoju neurednu kosu.
"Uh. Idem napraviti doručak. Ja ... Ako se  želiš istuširati, slobodno upotrijebi kupaonicu niz hodnik."
"Ali ja nemam odjeću."
"Možeš nositi moju odjeću." Pretraživao  je po ormaru. Imao je bijelu košulju i crne hlače u ruci.
"Je li ovo u redu?"
"Uh. Mislim da mi hlače možda nece pasati  Ali ... U redu je. Hvala ti."
"Mhmm. Ja ću biti u kuhinji." Nakon sto je to rekao napustio je sobu.
Tako je ljubazan.