My new neighbour(CRO) ZAVRŠENA

23.Zlatokosa

Ovaj nastavak je posvećen redrose8122 na podršci koju mi pruža.

                           ☆☆☆☆

"I-i ta og-ogrlica je ogrlica od bake Lorene?",moje pitanje pokrene svakoga da se okrene u mom smjeru dok mi srce hvata još veći i brži ritam.

"Bake Lorene?",upita teta Anamarija na šta ja kimnem i potvrdim glavom.

"Vi ste je poznavali?",ponovno upita,znatiželjno.

"Pa malo....bila nam je susjeda. Ali Nina je bila najviše kod nje. Pričale su i razgovarale...",Rino dobaci.

"Hah,bila mi je kao baka koju nisam imala...",promrmljam prisjetivši se kako bi mi uvijek davala kekse,kako smo pričale o raznim stvarima,bila mi je poput bake koju sam izgubila kao mala...bar mi je mama tako rekla.

"Anamarija,zaboravili smo ti nešto reći....",mama se ubaci te tužnije izjavi na šta se teta Anamarija i Luka okrenu prema njoj.

"Šta?",ona brzo upita te se Luka namjesti u stolici.

"Ja...mi...",teško započne i proguca pljuvačku.

"Mama,šta se događa?",ja skupim obrve i ne shvačajući šta ima za reć,upitam. Pogleda u mene i spusti glavu.

"Kad ste vi,Lovre i Anamarija ostavili Luku na par dana-kad je bio mali i godinu stariji od Nine-kod nas dvoje,mi smo otišli do bake Lorene do njene kuće na livadi. Prije nego šta smo otišli Luka je plakao dugo...i govorio da bi mami i tati. Onda mu je Nina prišla i potapšala ga po ramenu te se nasmijala.",mama objasni sa smješkom te nastavi,"Citiram šta je rekla i uputila mu: 'Luka,ne plači,ja te čuvam,ne boj se. Mama i tata će ti ubrzo doći,hm.',a on je obrisao suze i odgovorio joj: 'Stvarno? Hehe...mislim da su otišli do bake,je li možemo otići do nje?',sa osmjehom. Tada je Nina pogledala u mene i ja sam odlučila da svratimo do bake Lorene jer znam da je to rekao kako bi posjetio baku koju nije očito dugo vidio.",mama izdahne i pogleda u tetu Anamariju kojoj su se oči caklile.

Pogled sam prebacila na Luku koji je bio namršten i upijao šta se sad izreklo.

"Kad smo došli do bake,Nina i Luka su se igrali sa psićem-kojeg je imala baka Lorena-na livadi,a nas,Ivana i mene je pozvala na čaj i kekse. Znaš,Marija...bila je takva. Draga i darežljiva.",mama uputi osmjeh k Anamariji te nastavi sa pričom. "Taj dan....pričala nam je o tebi. Tebi kao njenoj kćeri. Pričala nam je i o tvom ocu,njenom mužu koji vas je ostavio,ne znam zašto jer nam nije rekla ali pričala je o vama uvijek sa osmjehom.",dovrši kada teti Anamariji poteče suza iz oka,a ja progucam pljuvačku jer mi čvor u grlu sprječava da prođe.

Luka?

"Znači...ne razumijem šta se događa. Sve mi je mutno. Bez obzira šta ste mi objasnili. Zašto ste me ostavili kod tete Martine i barba Lovre? Gdje ste bili za to vrijeme? Gdje je bila Ella? Ne shvaćam.",Luka započne,zbunjeno. Vidim da mu je sad sve nerazumljivo i ne shvaća ništa oko sebe. Roditelji su sigurno imali razlog....

"Mislim da je dosta za danas,Luka!",barba Lovre povisi ton na njega i on se trzne.

"Ali-",on započne ali ga barba Lovre prostrijeli pogledom.

"Nema ali! Rekao sam,dosta za danas!",barba Lovre se ustane sa stolice i pogled prebaci na ženu. "Idemo!",naredi im. "Martina i Ivane,hvala vam na večeri bilo je super druženje. Trebali bi ponekad ponovit.",kaže ozbiljno misleći to.

"Ma ne zahvaljujte se,dugo se znamo,prijatelju.",moj tata se isto ustane,progovori i pruži ruku barba Lovri.

"Vidimo se.",pozdrave se i roditelji ih isprate do vrata. Luku nisam uspijela pozdravit,vidim da je zbunjen i sigurno ima puno pitanja.