Noć je pala i sad je otprlike 20:30h.
Dogegala sam se do sobe dok su me mama i teta Anamarija dozivale.
Nisam obraćala pažnju na njih dvi.
Zašto me poljubio? Nije da me voli...stalno se svađamo. Ni ja njega ne volim,zašto sam onda osjetila nešto? Volila bih da im pitanja na sve moje odgovore. Onda ih ne bi morala tražit...
"Nina.",mama pokuca i zovne me.
"Reci.",povisim ton da me čuje jer su vrata zatvorena.
"Kako je bilo u Luke? Jeste li naučili?",upita me.
"Mama,možeš ući...nije zaključano.",kažem te se dignem iz ležećeg u sjedeći položaj. Otvori vrata,uđe u sobu i sjedne do mene.
"Sve ok,dušo moja?",upita me sa smješkom na licu dok me miluje po glavi.
"Da,nema problema. Sve je ok.",nasmijem se i odgovorim.
"Brzo će večera pa siđi dole.",kaže mi te izađe iz sobe. Uh...vratim se u ležeći položaj još razmišljajući o onome šta se dogodilo. Kako ću ga opet pogledat? Kako da mu se obratim? Još sam mu tutor. Ma gdje ćeš bolje.
Ok,dosta razmišljanja o ovome. Moram teti Anamariji sutra kupit brašna...sad ću na večeru.
"Mmm,mama ovo je odlično,ozbiljno.",sretno kažem dok jedem večeru koju nam je mama spremila.
"Zaista,Martina. Ovo je odlično.",kaže tata čitajući novine.
"Kako je tebi,Rino?",pita mama nasmiješeno mog retardiranog brata.
"Moglo je i bolje...",promrmlja i odmahne nezainteresirano glavom.
"Rino. Pokaži poštovanja prema mami!",upozorim ga i ubodem laktom na šta on zakoluta očima.
"Nina,nema veze...sad je on u tim godinama.",mama odgovori nasmijano.
"I šta onda? Oprostit ćete mu sve jer je u tim godinama? Jer meni niste.",pogledam svoje roditelje ozbiljno te se malo namrštim.
"Dušo,nije tako. Mi samo brinemo...",pokuša objasnit.
"Da,baš nije tako. Ja mislim da je UPRAVO tako. Mene ste stalno kažnjavali u 'njegovim godinama'."
"Nina..",mama započne.
"Ma radite šta god i kako god hoćete. Ali ako se ovako budete ponašali prema njemu...to vaše 'pusti ga jer je u tim godinama',neće vas poštovat i stalno će se svađat. Ali neću se miješat,jer ste VI ipak roditelji koji znaju najbolje.",kažem te se dignem od stola i pođem u svoju sobu. No prije nego šta sam otišla u sobu okrenula sam se prema njima.
"Hvala na večeri.",odgovorim bez sarkazma jer je večera bila zaista odlična i zahvalna sam šta imam roditelje kao šta su oni. Samo ponekad...nisu fer i pretjeraju.
Nastavim svoj put i uđem u sobu. Sjednem za stol i otvorim svoju bilježnicu sa crtežima. Nikome je još nisam pokazala. Imam dosta crteža...šta da kažem. Umjetnička duša.
Upalim muziku jer bez nje ništa. Izaberem sliku na mobitelu koju ću nacrtat,uzmem olovku i počnem stvarat umjetničko djelo.
Nakon 5 minuta pogledam na sat i shvatim koliko je već sati. Trebala bi Toby-a prošetat.
U ruke uzmem povodac i izađem sa Toby-em isprid kuće. Stavim jednu sluju u uho i obučem jaketu preko sebe.
Otiđem malo dalje od kuće gdje nema puno ljudi da Toby može obavit nuždu kad se iza mene pojavi još jedan pas. Dosta veći od Toby-a. Pa to je od onog kretena koji prolazi sa motorom kraj naše kuće dok njegov pas ide laganini iza njega i to odvezan. Uvijek sam se bojala ovog psa. Velik je i uvijek laje na mog Toby-a. Šta ću sad? Veliki pas počne lajat dok pokušava ugrist Toby-a. Uhvatim Toby-a u ruke dok onaj drugi skače oko mene i po meni. Užasno se bojim. Dok skače po meni,grebe me i ostavlja tragove dok Toby cvili. Pokušam otić ali se on pojavi iza nas.
KAMU SEDANG MEMBACA
My new neighbour(CRO) ZAVRŠENA
Fiksi Remaja"Ti si moj...novi susjed?!" Došlo je do velike promjene u Nininom žuvotu. Dobila je nove susjede kao da kažeš keks. I to uključuje Luku,njega koji volit tulumarit i zavodit ženske. Pravi ženskaroš kako bi mi rekli. No hoće li ona pasti na njegove fo...
