32.Zar i ja ne mogu ići?

4.4K 228 152
                                    


"Nina,hajde mi dodaj te gaće."

"Donesi mi naočale,Nina."

"Nina,budi oprezna sa kuhanjem,ne želim da kuća bude u opasnosti."

"Argh! Možete jedno po jedno?"

Ovo bi trebalo biti obiteljsko pakiranje za odmor,svo to veselje prije polaska,trčanje po kući...to sam i ja trebala radit. Ali ne,jedinica iz pakl-matematike mi je upropastila priliku za izletom i odmorom.

"Dušo,molim te. Zovi nas ako ti nešto bude trebalo. Ostavili smo ti dovoljno novca za ovih par dana. Tamo su ti na pultu. Ne otvaraj vrata nikome,osim Luki. On će doć kasnije...i dok smo na odmoru imate vremena za sebe i znaš šta se radi kad su ti roditelji van kuć-"

"Mama!"

Njeno podržavanje nas dvoje da radimo djecu je previše.

"Nemoj zapalit kuću. Ostavljam te u Lukinim rukama."

"Mama."

Poljubi me u čelo i sa svojim kuferom krene prema vratima.

"Princezo,ne slušaj majku. Ne daj Luki da spava ovdje i nikakvog fizičkog dodir-"

"Tata! Molim te!"

"Samo brinem,u redu? To šta ti majka govori,zanemari. Zovi nas ako ti nešto bude trebalo. Uvijek smo na liniji,provjeravat ću te svaki da-"

"Ivane! Dosta više,vrijeme je da krenemo.",mamin glas trzne tatu i on se pokrene te prođe pokraj mene.

Prije nego šta zakoračim kako bi ih ispratila Rino se pojavi.

"Bye,luzerice."

Progovori,izbelji se i prođe naprijed.

"Rino!"

Čekaj me da nađem slušalice,zadavim te i obisim. Baš kao šta ću sebe ako opet dobijem jedinicu iz matematike.

Izašli smo ispred kuće dok su mama i tata stavljali kufere u gepek.

"Mama,zar ne mogu ići?",napučila sam usne u znak pobune.

"Pretty please?",zatrepćem očima kako bih joj omekšala srce.

"Ta tehnika više ne pali kod mene. Prije je ali ne više."

"I evo Luke."

Okrenem se kako bih ugledala zlatnog dečka sa osmjehom na licu i bombonijerom u ruci. Uuu,njammm...

"Teta Martina.",uspuhan dođe bržim korakom do nas.

"Sad će roditelji i Ella doć.",izjavi i pogleda u bombonijeru dok stoji pokraj mene. To je za mene,zar ne?
Heh.

"Evo Vam bombonijera za put."

Šta?

"Mislim ako Vi nećete jesti,sigurno će Rino."

Iskren osmjeh pleše i isijava na njegovom licu kad pruži Rinu bombonijeru punu čokolade. To nije za mene? Neću imat inzulina u krvi zbog njega. Ne skraćuj mi sreću,you bloody demon.

"Oh,kako lijepa gesta od tebe,Luka.",mama se nasmije sa kiselim osmjehom i zahvali mu.

"A meni?"

Prekrižim ruke ne vjerujući da mi nije dao čokoladu. Pogledam ga sa nevjericom u očima i napučim usne.

"Oh,muffinu. Ja sam ti dovoljan."

Napuči usne zauzvrat i kažiprstom dotakne moj vrh nosa.

"Tch.",kliknem jezikom u znak nezadovoljstva i podsmjehnem se.

My new neighbour(CRO) ZAVRŠENADonde viven las historias. Descúbrelo ahora