My new neighbour(CRO) ZAVRŠENA

17.Tko rano rani..

"Super doručak.",dovrši jest i digne palac u znak pozitivnog. Kimnem glavom i potvrdim njegovu tvrdnju.

"Znam.",progovorim i jedva pomaknem usta u smješak jer sam dosta pospana. Znam da bi se trebala rano dizat kako bih prošetala Toby-a ali ga Rino šeta....javio se dobrovoljno. Ja ga šetam kad se uspijem dignut na vrijeme,a ako se ja ne dignem mama ili Rino ga prošetaju tako da je sve ok.

"Idem ja onda...u krevet.",polako se digne sa stola-pospano-te uzme svoj mobitel i pogleda prema meni.

"Hvala na doručku.",kaže te mu se u kutu usana pojavi smješak. Zgodan je ujutro...kosa mu je raštrkana šta ga čini još više sexy,došao je u gaćama od pidžame i majci kratkih rukava zbog koje mu se ističu prsa i mišići...a šta mi je najviše uvatilo oko su njegove žile po rukama. Ima duge prste i nokte. Pravo muške. A da o adamovoj jabučici ne govorim. Oči su mu malo zaklopljene i još kad rukom prođe kroz kosu...dovoljno da me razbudi u ovo vrijeme. U ovu ranu uru.

"I drugi put...",promrmljam.

Ispratim ga i pozdravim na izlazu. Vidim da jedva šeta...

Zatvorim ulazna vrata i otiđem do kupaonice te operem lice kako bih mogla normalno otvorit oči. Kad dovršim došetam do kuhinje i napravim si kavu. Moram otvorit novi tetrapak mlika te uzmem škarice kako bih ga otvorila. Malo se uhvatim za prst i porižem. Ouch. Odem do police sa lijekovima i tim stvarima...te uzmem flaster i zamotam si prst. Evo šta se dogodi kad se ja rano dignem. Počnem se rizat. Haha..dovršim kavu i stavim je u čašu skupa sa mlijekom.

Sjednem na kauč i upalim televiziju. Pojavi se Tom kojeg Jerry uvik zezne. Kako ih ja volim. Zabavniji su od ljudi. Hah. Možda je vrijeme da se počnem spremat za školu. Pospremim knjige i obućem se te stavim nešto šminke. Navućem cipele i polako izađem iz kuće.

Uđem u školu sa slujama u ušima dok sam u svom svijetu. Danas imam 5 ili 6 školskih sati. Nisam baš sigurna. Ah...nebitno,samo da šta prije prođe. Luka ima još danas da prođe kroz ona pitanja jer mu je test sutra. Kad se vratim iz škole moram do njega...obećala sam njegovoj mami i ispunit ću to obećanje.

                             --------

Imali smo 6 sati i sad je 13:10h. Nastava je napokon gotova danas i kao inače ništa zanimljivo se ne događa. Osim testa iz matematike kojeg je profesorica najavila za sljedeći tjedan. Meni matematika nikako ne ide...nikako da to izvježbam kako treba.

Zbog prevelikog razmišljanja nisam ni primjetila da sam stigla pred svoju kuću. Auto se nalazilo u dvorištu dok je iz kuće dopirao miris ručka...ili čega već.

Uđem u kuću i ugledam tatu na jednoj strani kauča kako čita novine dok Rino gleda televizor,a mama se čuje u kuhinji. I ne znam je li to ide na dobro...uđem u kuhinju i vidim mamu u pregači dok je pun sudoper sudi,a na sredini pulta se nalazi jedan veliki kolač koji izgleda tako slasno da bi ga u tren pojela.

"3,2,1,kuhaj,ha?",započnem te se mama okrene prema meni dok su joj obrazi prekriveni brašnom. Mm,pravo božični osjećaj. Svjetlo gori,a zavjese su preko prozora tako da Sunce ne ulazi puno unutra. Mama je sa pregačom i kolačem dok su tata i brat u dnevnom. Cijela obitelj na okupu.

"Oh...dušo,došla si. Kako je bilo u školi,jesi se zabavila?",upita me i dovrši s pitanjem. Položim torbu na stolicu i sjednem za stol. Izdahnem i započnem.

"To bi trebalo bit moje pitanje. Jesi se TI zabavila? I kako bih se ja mogla u školi zabavit?",preokrenem očima i usmjerim pogled na nju cijelu začuđenu. Poliže kašiku i otrese pregaču.

"Nina,šta je s tobom? Nisi nešto od volje,hmm...radim kolač radi susjeda.",odgovori i nastavi sa kolačem.

"Radi susjeda?",pogledam je,upitam i podignem obrvu. Izdahne i izvadi mikser iz police.

"Da...zvala sam ih na večeru,da svi zajedno jedemo i možemo popričat.",osmjehne se i radosno izgovori.

"Zašto?",postavim pitanje na koje ne trebam ni odgovor jer ga već znan.

"Pa da se bolje upoznamo,a i vrlo su dragi. Nismo dugo imali susjede sa kojima možemo ovako pričat...",izgovori i izdahne dok vidim kako joj lice blista. Mama je oduvijek htjela susjede,zapravo prijateljicu njenih godina koja joj je susjeda. Cijela je radosna otkad su oni došli ovde..

"U redu. Ja danas popodne moram pomoć Luki još nešto pa ću kasnije do njih...",kažem ali nisam sigurna je li me čula jer radi trenutno s mikserom.

Izgasi mikser i okrene se prema meni.

"Luka je stariji od tebe,zar ne?",upita me i ja kimnem glavom. "Sigurno zna matemtiku bolje od tebe. Pitaj ga je li ti može pomoć da bar nešto skontaš...",predloži mi i ja joj pošaljem zbunjen pogled.

"Mama...ako mu je trebala pomoć u vezi povijesti,nisam baš sigurna je li on zna išta o matematici."

"Kako god hoćeš...ne sudi knjigu po koricama...",promrmlja.

Prije nego šta se ustanem sa stolice ona nastavi.

"Ah,da! Kupila sam brašno koje si tražila. Tamo ti je u polici.",odgovori mi i pokaže na policu,a zatim se vrati svojem poslu.
Kasnije ću mu odnijet to brašno...

Popnem se i odem u sobu. Uđem i torbu odložim sa strane,a zatim se bacim na krevet jer sam preumorna. Navijem alarm kako bih se probudila za par minuta i otišla do Luke...zaklopim oči i uronem u svoj udobni krevet. Sljedeće šta znam da se dogodilo je to da sam zaspala...

Author's note:

-vote☆
-comment
-share
-follow: emina12402 (me) za više...

~Emina12402~

-not all those who wonder are lost...-