Šutnja

O meni: Prat II

Ali ja i te kako imam razloga za to...

Odrastanje u malom gradu i konzervativnoj sredini, preveliki uticaj roditelja i moje sestre bliznakinje Danijele dali su svoj danak.

Najgore od svega, stariji brat i starija sestra, i njihova savršenost. Nametnuti ciljevi života i puko preživljavanje prateći glupa pravila.

Roditelji koji pokušavaju da isprave greške starije djece na meni jer ja trebam biti neko kome će se ponositi.

8 godina ranije

Ja 8 godina a on 18. Uzavrela krv i buntovničke misli bili su njegova vodilja kroz život. Prenoćijevanje u policiji zbog pijanstva i uznemiravanja, svakodnevnih tuča, a kada dođe kući naslađuje se time da mi uništava život.

Možda još kao tako mali sam nesvjesno zagledao muška tijela, ali to niko ne bi zamjerio djetetu osim njega...

Kada je primijetio to svaki put kada bi imao priliku zlostavljao bi me.

Ja sam jedan od onih povučenih dječaka koji nema prijatelja ili ih ima vrlo malo.

Pored svega toga ja sam bisexsualac ili u najmanju ruku gej.

Sve je to napravilo mene ovakvoga. Nesigurnoga u sebe sa manjkom samopouzdanja i samopoštovanja. Izgradnja svog svijeta i ne dozvoljavanje nikoga da uđe u njega. To je prouzrokovalo i najgoru osobinu kod mene, ja ne znam nikog da volim.

Ne ja ne volim ni sebe,ja nijesam narcis, jednostavno nikoga ne volim.

Čekam ispred škole prozivanje i završio sam u različitoj učionici od Danijele. Hvala bogu.

Sedim sam u klupi ne zainteresovan i gledam na telefon. Ulazi direktor.

-Danijel Radović? Da li je tu?

Šta on sad hoće. Savršeno mi je dobro ovdje.
-Ja sam Danijel.
-Pođi samnom molim te. U pitanju je greška pri rasporedu učenika. Ti si u drugoj učionici.
-Gospode...-Ovo mi nije trebalo.
-Jesi rekao nešto?-Pitao je iznenađeno sa dozom ljutnje.
-Ništa, ništa. Idem.
-U redu. Ja vas ostale pozdravljam i želim sreću u školovanju.
-Ma da.- Pogledao sam čeoni režanja sbog mozga i izašao za direktorom.

Ulazim u učionicu vidim Danijelu sa nekim drugaricama iz osnovne, ma super, al bože moj.

Dok sam objašnjavao ko sam i šta radim ovdje. Moj je pogled bio prikovan za njega...

Žao mi je što se radnja ne odvija malo brže ali imao sam potrebu da napišem sve ovo kako bi bolje razumjeli mene i ono što želim da kažem.