Šutnja

Kraj

Ušavši u Lukinu sobu on me je zagrlio i nije htio da me pusti. To mi je i trebalo. Njegov zagrljaj. Onaj koji oživljava sreću u meni, onaj koji teši i čini da se osjećam sigurno. Skinuo mi je odjeću i legao na krevet. Legao sam preko njega i ljubili smo se. Povukao sam se niže i položio svoju glavu na njegovim grudima. Stavio je svoju ruku u moju kosu i milovao me je. Zaspao sam.

-Doručak!-Vikala je iz kuhinje Lukina majka.

Ja sam i dalje bio na njemu dok je on svoje ruke držao na meni. Poljubio sam ga a on se u tom trenutku probudio. Zagrlio me je i obrnuo se tako da je on na meni. Ponovo me je zagrlio i ljubio. Ustali smo.

Kroz petnaest minuta smo bili u kuhinji iz koje se širio prijatni miris palačinki i raznih namaza.

Ja i Luka smo sjeli jedan pored drugog i počeli da jedemo. Lukina majka je sjela naspram nas.

-Vidite ja znam za vas.
Ja i Luka smo se pogledali i u jednom trenutku preblijedeli.
-Meni je to potpuno u redu.
Ovo je bio još veći šok za mene i njega.
-Možda bi Luka htio da znaš zašto je umro tvoj otac?
-Zar to nije zbog prometne saobraćajne nesreće?
-Nažalost ne. Vidite ja znam za vas već neko vrijeme a i dobila sam sliku vas gdje se ljubite na nekom trgu dok ste bili na ekskurziji. Odlučila sam da šutim o tome. Međutim juče izjutra je tvoj otac uzeo moj telefon i gledao slike. Vidio je i tu sliku. Ljutio se na mene što sam krila a ponajviše na tebe jer si to uradio. Odmah je počeo da pije i ispraznio nekoliko flaša alkohola kroz 4-5 sati. Bio je toliko pijan da nije znao šta radi. U jednom trenutku je neko zvonio na vratima i on je insistirao da on ode da otvori. Naravno nijesam htjela da se miješam jer je bio pijan. Virela sam u hodniku i vidjela da mu je neki čovjek donio pištolj. On ga je stavio za pojas na leđima i prekrio košuljom. Došao je do sobe ispio posljednje kapi alkohola i izašao. Kada je izašao samo je rekao"Više ga volim mrtvog nego pedera". Otišao je u auto i krenuo sigurno da te traži. Dalje znaš. Zbog alkohola nije mogao da vozi kako treba i izazvao je udes.
-Oh gospođo tako mi je žao.-Rekao sam želeći da je utješim.
-Nemoj da ti bude. Ubio bi Luku da nije sebe. Ipak je tako najbolje. Neko ko ne vjeruje u ljubav nema razloga da živi.

Luka me je pogledao sa očima punim suza i uzeo moju ruku u svoju. Zagrlio me je i gorko zaplakao...

                                       ~
2 mjeseca kasnije
                                       ~
-Misliš da je ova košulja dobra?
Pitao me je Luka dok se prskao parfemom.
-Ti si meni u svemu savršen.-Prišao sam mu sa leđa i zagrlio ga.
Uspio je da se okrene i da me zagrli. Bože volio sam ga. Trebao mi je. Ja i on smo u Luksemburgu kod moje tetke koja se sama ponudila da budemo kod nje neko vrijeme dok se stvari malo ne smire. Svakog sam ga dana više volio i on mene takođe. Bili smo jedno biće, jedna duša... Svakodnevni mali i veliki znaci pažnje. Osmjeh na njegovom licu kada god me pogleda. Tople oči koje miluju i greju svaki damar moga tijela. Sjaj u istima koji obasjava moju dušu. Moji su teško prihvatili to da sam sa Lukom ali nikada niti u jednom trenutku nijesam posumnjao da nijesam uradio pravu stvar jer hiljadu puta da se ponovno rodim ništa mijenjao ne bih. Jer on grli najjače, ljubi najduže, voli najnježnije. Osim toga nikada nijesam posumnjao u njegovo nevjerstvo jer uvijek me je stavljao na prvo mjesto baš kao ja njega. Obilježio je moju dušu svojom i prisvojio. Trampio sam njegovu za svoju, nije sa bunio.

To bi bio kraj prve priče "Šutnja". Volio bih da čujem mišljenje o priči, mom načinu pisanja i o tome da li vam se sviđaju likovi i njihove uloge. Sljedeća priča će biti uskoro.