"Harry, Hunter te treba. U svojem uredu je." crvenokosa, visoka djevojka mi se obratila, vrteći pramen svoje kose među prstima. Kimnuo sam i zatvorio vrata sobe iz koje sam izlazio.
Zgrada u kojoj se nalazio The Triangle bila je napuštena i pola urušena. Nitko nebi ni posumljao. Sastojala se od mnogo soba, no najveća se nalazila u sredini i vodila je u sve ostale. The Triangle se sastojao od mnogo članova unutar i izvan zemlje, no sjedište nam je bilo ovdje. Članovi su uglavnom bili istetovirani, problematični klinci. I kurve.
Naš posao je uglavnom bio jednostavan; dostavimo "robu", pola zadržimo za naše potrebe a pola prodamo. Klađenje, kockanje i problemi su bili naši hobiji.
Plaćali su nas i previše, no naravno samo one koji su bili već dugo u poslu, poput mene.
Otvorio sam vrata Hunterovog ureda.
"Styles." njegov glas je bio hladan, poput njegovih očiju. Pa, oka.
"Gospodine." pozdravio sam i sjeo na stolicu ispred njega. Nagnuo se naprijed dok su mu se prsti ovili oko olovke, koja je u sebi skrivala mnogo više od običnog pisaćeg stroja.
"Uhvatio si curu?"
"Jesam, Gospodine." kimnuo sam, dok mi se koža naježila od pogleda njegovog sivog oka. Ožiljak je stajao na mjestu gdje mu je trebalo biti drugo oko.
"Koliko sam saznao, siguran si da će ona dovesti Tomlinsona do nas?" prstima je prešao preko čepa pera kojeg je držao.
"Siguran sam, Gospodine." trudio sam se da mi glas ne zadrhće, no moć ovog čovijeka bila je opipljiva u zraku.
Nasmijao se. "I bolje ti je, Harry. U protivnom, znaš što te slijedi.."
Pritisnuo je kapak pera, i u sekundi je oštrica izletjela iz njegovog vrha, formirajući pero.
Progutao sam i kimnuo, dok su mi oči pomno pratile igre svjetala na oštrici.
"Da, Gospodine." ustao sam iz stolice i požurio prema vratima.
"Oh, i, Styles." rekao je prije nego što sam otvorio vrata. "Pobrini se da naš mali štakor osjeća istu bol koliku i njegova cura.."
Zlobno sam se osmijehnuo kada sam shvatio da misli na fizičku bol. Kimnuo sam i uputio se prema sobi u kojoj je bila Samantha.
Polako sam otvorio vrata velike, zatvorene sobe i upalio svjetla. Zatreperila su i obasjala djevojku tamne kose koja je bila svezana za stolicu na sredini sobe.
Podignula je glavu, a oči su joj žmirkale dok se prilagođavala svijetlu.
"Samantha, dušo." nasmijao sam se kratko, prilazeći djevojci.
"Miči se od mene." procijedila je. Bilo mi je dosta njezinog stava; posprdnog i bez imalo poštovanja. No u isto vrijeme mi je ta cura bila privlačla i siguran sam da nebi mogao ostati daleko od nje da su okolnosti drugačije.
"No no.. Vrijeme je da malo razgovaraš s Louisom.."
Uzeo sam mobitel iz džepa i utipkao njegov broj. Ponovno sam izvukao bodež, ovoga puta nečekajući nego sam odmah napravio malu posjekotinu na njezinom obrazu. Tiho je viknula i ugrizla se za usnicu.
"Halo?" Louisov glas se oglasio sa druge strane te sam ga stavio na razglas.
"Louis, prijatelju moj!" nasmijao sam se, i napravio još jednu malu ali bolnu posjekotinu. Čvrsto je stisnula usne, a u kutovima očiju ugledao sam suzu.
"Harry!? Gdje je ona,gdje je Sam?" glas mu je puknuo dok je izgovarao njezino ime.
"Sve je uredu Louis, čuvam ju za tebe.." ponovno sam prislonio bodež na njezinu kožu i zasjekao.
"Pusti je odmah! Obećajem ti, doći ću, borit ću se, učinit ću sve što treba samo ju molim te pusti.."
Njezine oči su se raširile dok ga je slušala i mahnito odmahivala glavom da neprogovori.
"Zvuči primamljivo.. Ali radije ne.. Imam bolji plan."
Sada si nije mogla pomoći kada sam vrh zabio u njezinu kožu. Vrisnula je i pokušala se izmigoljiti.
"Sam?? Samantha??! Harry, pusti je!!"
Nasmijao sam se, i ponovno napravio posjekotinu. "Hajde,Sammy. Reci svom Louisu koliko te boli.."
Ponovno je vrisnula i ovoga puta nije uspjela zadržati suze.
"Sam, dolazim po tebe, reci mi gdje si!!?" Louis je zvučao toliko uplašeno i ranjivo da sam gotovo uživao i previše.
"L-louis, nemoj! Bit ću uredu!" Samantha se borila sa zvojim suzama, dok su joj se mišići grčili.
"Sam obećajem ti, naći ću te!! I žao mi je zbog svega,molim te Sam..-"
No prestao je govoriti kada sam zadovoljno prekinuo liniju. Sam se i dalje grčila u boli, a obrazi su joj bili crveni i morki, prošarani suzama.
Nasmijao sam se i podignuo joj glavu da me pogleda. Nije se više imala snage boriti, bila je iscrpljena. Utisnuo sam jedan poljubac na njezine pune, krvave usne.
"Slatko snivaj, mala moja." šapnuo sam, gledajući u njezine vatrene oči koje su isijavale mržnju, tugu, bol i patnju prije nego što je spustila kapke i njezino tijelo se opustilo.
Uzeo sam mobitel i bodež, obrisavši krv. Izašao sam iz sobe, a na mojem licu se kao i uvijek, nije pokazivala nijedna emocija.
Sjetio sam se Louisovog glasa. Zvučao je slomljeno. Stvarno mu je značila.. Mislio sam da mu nije stalo.. No izgleda da ga nisam dovoljno dobro poznavao.. No sada kada je naj ranjiviji, uskoro ćemo ga imati u šaci.
