Zrak je bio vlažan i težak dok sam koračala kući. Oči su mi se prilagodile mraku te sam se požurila kako bih stigla kući.
Louis. Ponovno mi se uvukao u misli. Usne, dodiri i poljupci. Bio je nešto što je moj svijet potpuno okrenulo naopako. Znamo se tek par mjeseci. Koji su se činili kao godine.
Ostala sam. Što me najviše začudilo. Jedan dio mene se i dalje pokušavao odljepiti jer sam znala da ako se nešto dogodi, morat ću ga ostaviti. I boljet će.
Tek kada sam sama sebi potvrdila da imam osjećaje prema Louisu, postala sam još zbunjenija.
Nakon par minuta stajala sam na vratima pitajući se dali da pokucam. Onda sam odmahnula glavom, pa ja živim ovdje.
Ušla sam uz tihu škripu vrata kako bih zatekla tetu Rose u kuhinji. Na stolu su bile rasute slike. Plakala je.
"Teta Rose što je bilo?" upitala sam požurivši prema njoj dok je zabrinutost preuzela sve druge osjećaje u meni.
Šmrcnula je i koliko toliko pokušala skloniti slike sa stola no nije uspjela, još su se više rasule.
"Sam.. Sam.. Zvala je.." rekla je slomljenim glasom i okrenula se prema meni. Tko?
Oči su joj bile crvene i natečene. Obrazi spušteni i prošarani suzama.
"Teta Rose tko je zvao? Što je bilo?" počela sam paničariti. Progutala sam teško dok sam se i sama borila sa suzama. Bila sam uplašena. Tko je mogao zvati? Nije mi pričala o drugim ljudima i njezinim prijateljima.
"Zvala je.. Zvala je tvoja mama Sam ona.. Ona dolazi.."
Kada sam čula kako te riječi izlaze iz njezinih usta, ruke su mi se zaledile na njezinim ramenima. Kroz mene je prostrujao val hladnoće.
"T-teta Rose, šta je htjela?" pokušala sam zadržati smireni glas ali je bio drhtav i izašao je kao šapat.
"Ona će te.. Hoće te odvesti Sam ona će te uz-zeti.. Dolazi za mj-jesec dana.." teta Rose je rekla kroz jecaje.
Bijes. Tuga. Mržnja. To je sve što sam mogla osjetiti kada sam pogledala prema jednoj slici na stolu, koja je prikazivala moju majku i tetu Rose.
"Ob-bećala si.." prošaptala sam, glas mi nije mogao biti ni za oktavu viši.
Pogledala je prema meni.
"Sam ja-"
"Obećala si!" nisam joj dopustila da završi. Ustala sam i bijesno udarila o stol.
"S-sam.. Sudski si još pod njenom skrbi.. Ja n-nemogu Sam.." molila je no nisam htjela čuti.
"Rekla si da mogu ostati!! I zašto se ona u sve mora mješati?! Ovo je moj novi život, nemora i taj upropastiti!!" viknula sam, udarajući šakama o stol. Nisam više mogla podnijeti njezin pogled. Bila sam užasno ljuta.
Izašla sam iz kuhinje i krenula prema vratima. Dok sam oblačila jaknu, pogledala sam se u ogledalo koje je visjelo u predsoblju. Kosa mi je bila raščupana i padala ljeno preko ramena. Oči natečene i crvene a obrazi potonuli i crveni. U odrazu nije bila ista cura od prije tri mjeseca. Bila je ovo nova, bolja verzija slomljene djevojke koja se nije usudila pustiti nikoga u svoj svijet.
Ispustila sam frustrirani vrisak i šakom udarila u staklo koje se raspalo na tisuću komadića pod mojom kožom. Osjetila sam toplu tekućinu no nije me bilo briga dok sam izašla i zalupila vratima. Čula sam tetu Rose kako me zove no ignorirala sam i požurila. Noge su me nosile daleko od ove kuće koja mi je toliko prirasla srcu, koja je toliko odisala toplinom i mirisom doma.
