24.poglavlje

1K 69 0
                                    

Linija se prekinula, a stisak oko mobitela je popustio.

"Louis, što je rekao, gdje je Sam?" Sky je upitala dok se trudila ne skočiti sa kauča.

Nisam mogao govoriti, misli su mi zarobili njezini jecaji. Bio sam nemoćan. Osjećao sam toliki pritisak u prsima zbog svega što joj nisam rekao a trebao sam.

"Louis?" Zayn je ponovnio, položivši ruku na moje rame. Pogledao sam u njega. On nije razumio. "Louis, poziv. Zvao te Harry?"

Kimnuo sam. "Ona je.. Ona je sa njim.. On ju.." nisam ni mogao završiti. Pomisao da je Harry naudio mojoj Sam mi je dizala adrenalin, i nisam se više mogao kontrolirati. Šaka mi je poletjela. Udario sam zid. I probio ga. Nisam osjećao bol dok sam nastavio udarati fasadu, zamišljajući sa je to Harryjevo lice. Vidio sam crveno, znao sam da nisam smio dopustiti da mi ovoliko uđe pod kožu. Ali je. I nisam htio ništa promijeniti. Nisam žalio niti jedan trenutak.

Bio sam siguran da ako mi Zayn nio uzeo šake, probio bi zid do druge strane.

"Louis, smiri se, imamo trag." protresao mi je ramena. "Zvao te Harry? Sa svojeg mobitela?"

Upitao je sporo, kao da nebih mogao shvatiti ako je govorio brže. Kimnuo sam no i dalje nisam razumio gdje kani s tim.

"Možemo locirati odakle je došao poziv. Louis, imamo trag." ponovno mi je protresao ramena, i tada sam ponovno mogao racionalno razmišljati.

"Nazvat ću Liama, on će znati kako locirati." podignuo sam mobitel sa poda i ukucao Liamov broj.

Javio se nakon trećeg zvona. Nisam mogao govoriti, nisam imao snage ni volje, pa je Zayn preuzeo.

"Doći će ovdje za pet minuta.." Zayn je završio razgovor. Pogledao sam u njega, zajedno sa Sky i Niallom.

"Spasit ćemo Samanthu, Louis.. Obećajem ti." Zayn je rekao, i nekako sam mu u glasu čuo žaljenje.

"Sam." procijedio sam, ispravljajući ga.

"Molim?" nakrivio je glavu, nije shvaćao.

"Sam. Nevoli kada je netko zove Samantha." pogledao sam ponovno u njega, čvrsto skupljajući svoje krvava dlanove. Nisam mogao mirno sjediti. Krenuo sam ustati taman kada je Sky upitala nešto o čemu nisam htio razmišljati.

"Louis, što je Sam radila kod tebe te noći?" glas joj je bio tih, kao da se bojala.

"Pobjegla je." kratko sam odgovorio. Nisam htio razmišljati o razlogu, a znao sam da nemogu puno toga učiniti kako bi ostala. "Zaš-"

"Sky, molim te, nemoj.. Nisam.. Neželim pričati o tome." prekinuo sam ju, i povukla se natrag u kauč. Zayn je zaštitnički omotao ruku oke njezinih ramena i privukao ju bliže sebi. Htio sam da mogu zaštiti Sam. Da joj budem oslonac, i rame za plakanje kada je tužna. Kada ima problema da mi može reći. Kada treba ljubav da joj mogu dati.

Ni sam nisam razumio jačinu svojih osjećaja. Znao sam samo da mi je okupirala misli i da ako je nenađem, da ću se moći tako lako izgubiti..

"Neznam što je vidjela u tebi.." Niall Horan je ponovio po peti put ove noći.

"Niti ja.." iskreno sam odgovorio. Nisam znao. Ja sam samo izgubljena, sjebana osoba. Nisam dobar za nju. Povrijedit ću je. Već jesam. Nisam joj mogao ništa dati, ništa ponuditi osim cijeloga sebe. A za nju sam bio spreman dati srce i dušu vragu ako je trebalo. Jer sam i bez nje dovoljno proklet.

~*~

Liamu je trebalo par minuta više da stigne. Par minuta više, a u tih par minuta se svašta moglo dogoditi.

"Daj mi svoj mobitel." naredio je, i nisam se opirao nego mu odmah pružio uređaj. Priključio ga je u svoj laptop pomoću kabela, i uskoro su njegovi prsti počeli mahnito kucati po tipkovnici.

"Imam ga." rekao je nakon minute. Laptop je okrenuo prema nama, i na monitoru je bila prikazana karta, sa malom crvenom točkicom na lijevoj donjoj strani.

Bili su blizu marine. Trebao sam znati, na toj strani grada uvijek je bilo najviše kriminalnih dojava.

Liam je uzeo svoju aktovku i na trenutak sam se ponadao da nam neće sad podijeliti nešto što moramo ispuniti ili podpisati. No umjesto toga, u aktovci su se nalazile sve vrste vatrenog oružja. Odlučio sam se za Coltov, 45 kalibarski sivi pištolj. Dobro mi je pristajao u ruci, a hladni metal se savršeno spojio s mojom kožom.

Za svaki sam slučaj uzeo oštricu i spremio ju u pojas. Sky se nije usudila uzeti pištolj, što me nije začudilo. Zayn ju je čvrsto zagrlio i šapnuo joj nešto u uho, a ona je kimnula.

"Spremni?" Liam je ustao, držeći crni pištolj u svojoj ruci. Kimnuo sam, a Zayn i Niall su potvrdili.

Sky i Zayn su se kratko poljubili, i zatim joj je obećao da će sve biti uredu, i da ćemo vratiti Sam. Ona je ostala, dok smo se nas četvorica kretali prema mom crnom Camaru. Liam je vozio, dok smo nas troje sjeli iza. Reći da sam bio nervozan, uplašen i ljut nebi moglo dovoljno opisati kako sam se sada osjećao.

Liam je unio podatke u GPS i pokrenuo auto. Stegnuo sam šake oko svog oružja, zamišljajući da je to Harryjev vrat. Koliko sam želio da on to može osjetiti, da osjeti svu bol što i ja sada osjećam. U misli su mi doplutale slike Harryja kako joj prislanja bodež na kožu i radi crvene linije. Ponovno sam imao potrebu razbiti nešto, udariti, po mogućnosti tu njegovu facu. Zayn mi je ponovno stisnuo rame.

"Nemoj razmišljati o tome sada, ostavi to za onaj trenutak kada se nađeš lice u lice s njim.."

Puno mi se više svidjela njegova ideja. Kimnuo sam i okrenuo glavu prema prozoru.

"Louis, kada dođemo, ti ostaješ u autu." čuo sam Liamov glas i automatski okrenuo glavu prema njemu.

"Ne, neostajem. Idem s-"

"Louis, slušaj me. Uspjeli su te namamiti. Harry je to napravio namjerno. Znao je ta će te raspizditi, znao je da ćeš biti dovoljno glup da lociraš poziv, i znao je da ćeš biti dovoljno glup da odeš. No neće očekivati nas. Zato ćeš ostati u autu." Pokušavao je da mu glas ostane smiren, no stiskao je volan toliko čvrsto da su mu ruke problijedile. "Liam, nemožeš to tražiti od mene. Nemogu ostati u autu dok je taj umobolni kreten ima. Nesmijem, moram, Liam moram-"

"Louis zar si toliko glup?! Razumijem, u potpunosti znam kako se osjećaš! Zar misliš da mi nije bilo isto sa Dani?"

Povisio je glas, bio je ljut. Nisam ništa rekao dok je govorio. "Javit ćemo ti kada je sigurno, uredu? Mi ćemo ući, i kada se uvjerimo da su svi gotovi, javit ćemo ti. I ako ti kažem da ćeš ostati u autu, onda ćeš jebeno ostati u autu." Govorio je krzo zube, i znao sam da se više neću moći raspravljati. Umjesto toga sam okrenuo glavu ka prozoru, i čekao. Sve dok nam zgrada u kojoj su se nalazili nije bila na vidiku.

~*~

Nisam ostao u autu. Prošlo je sat vremena od kako su otišli, a mobitel mi nijednom nije zazvonio. Nisam više mogao čekati, samo mirno sjediti. Uzeo sam pištolj i izašao van, zaključavajući auto. Bijes, mržnja i patnja su mi kolali žilama, a to tri baš i nije najbolja kombinacija, jer dobijete psihopata koji bi ubio koga god treba kako bi spasio djevojku koju voli. Toliko o tome da sam trebao ostati u autu.

Polako sam krenuo prema zgradi, razmišljajući kako ću ući, kada sam odjednom začuo tri glasna pucnja pištoljem...

Where The Story EndsWaar verhalen tot leven komen. Ontdek het nu