Dani su prolazili pre brzo. Činilo se kao da mi sunce namjerno pokušava pobjeći, a sunčeve zalazeće, sjajne, zlaćano narančaste trake na nebu me podsjećaju na dan koji je prošao i koji sam potratila.
Ja i Sky smo se sve više zbližile. Tiha, povučena djevojka mi je postajala kao sestra i znala sam da će mi biti još teže ostaviti ju.
"Sam?" začula sam Niallov glas iza sebe. Bilo je predvečer, i sunce je prijetilo da ponovno zađe.
Niall, Zayn, Sky, Louis, Liam i ja smo se dogovorili da ćemo otići blizu jezera danas poslije škole pošto je bio zadnji dan mukotrpnog učenja. Ljetni praznici napokon su počeli.
"Hm?" podigla sam pogled na plavokosog dečka koji je sjeo pokraj mene. Ponovno sam stavila laktove na koljena i oslonila glavu na dlanove.
"Jesi li uredu? Činiš se zabrinutom." jedan kut usana mu se podigao u mali, ohrabrujući smiješak. Kimnula sam.
"Jesam.. Samo.. Muči me sve to Niall. Kada ona dođe.." uzdahnula sam i brzo trepnula par puta.
Pridružili su nam se Sky i Zayn. Držali su ruke, i bili su izgubljeni u njihovom svijetu, ali su se njihove oči okrenule prema meni. Sky mi je položila ruku na rame.
"Sam, ona te neće odvesti.." rekla je sa malim osmijehom.
"Nećemo joj dopustiti." Zaynov glas je bio nešto tiši i dublji, no njegov osmijeh je sve govorio.
Slegnula sam ramenima no njihove riječi su me svejedno utoplile.
Gdje je Louis? Pogledala sam oko sebe, no nisam ga našla.
Nakon što smo se vratili, Sky, Zayn i Niall su oprostili Louisu. Više ga nisu gledali kao kakvu životinju nego kao prijatelja.
"Hej.." kao da su neba uslišale moje molitve, njegov topli, hrapavi glas se začuo iza nas. Okrenula sam se i vidjela Louisa i Liama kako stoje, u rukama držeći neke papire.
"Hej." pozdravila sam ga sa smješkom, kao i ostatak ekipe.
"Hoćeš li se prošetati samnom?" ispružio je ruku prema meni. Pogledala sam prema ostalima, a Sky mi je potvrdno kimnula sa smiješkom. Ustala sam prihvativši Louisovu ruku. Pitala sam se što ga je mučilo.
Polako smo se udaljavali niz obalu, tihi udari valova o obalu su nas pratili. Nakon što su nam drugi izašli iz vida, Louis me zaustavio stavljajući svoju ruku na moju.
"Zatvori oči." šapnuo je dok me je privukao bliže k sebi. Koža mi je zatitrala od njegovog dodira. Kimnula sam i polako zatvorila oči. Njegova ruka je polako rastvorila moju, tako da mi je dlan bio otvoren.
Osjetila sam nešto hladno na mojoj ruci. Louis se tiho nasmijao. "Sada otvori."
Učinila sam kako je rekao. Polako sam spustila pogled na dlan, samo da bi ugledala tanki, srebrni lančić. Podigla sam ga, a na njemu je bio ovješen privjesak svijetlog, srebrnog ključa. Bio je prekrasan, i bljeskao se u tisuću boja na zalazećem suncu.
"Ja.. Louis, nisi-"
"Vidiš taj ključ?" tiho me prekinuo i uzeo mi ogrlicu. Polako mi ju je stavio oko vrata, a ključić mi se taman spuštao do srca. "To je ključ mog srca. I sada ga imaš.. Samo ti, Sam. Samo si ti ovdje.."
Moj dlan je položio na lijevu stranu svojih prsa, i mogla sam osjetiti kako je njegovo srce kucalo u brzom ritmu.
"Volim te, Sam."
Tada je to rekao. Riječi su tako lagano izašle, kao da ih je uvijek govorio. Držale su toliko emocija, pitanja i obećanja. Pogledala sam u njega, ali njegove oči su već gledale mene. Osjetila sam suze u svojim očima, i zapitala se odkad sam postala toliko plačljiva. O da, odkada sam prodala svoje srce Louisu.
"Uredu je, netražim od tebe da mi kažeš. Neželim te siliti, samo želim da znaš.. Da znaš da više nemogu bez tebe, da mi je i preteško disati dok nisam blizu tebe.. Da nemogu više prestati misliti na tebe, jer gdje god pogledam, ti si tu.. Ti si odgovor na svako moje pitanje i jednostavno-"
Prekinula sam ga svojim usnama. Ruke sam omotala čvrsto oko njegovog vrata, primičući ga sve dok nam se prsa nisu spojila. Obrazi su mi bili mokri, i osjećala sam slani okus svojih suza na našim usnama. Tiho je uzdahnuo i privukao me još bliže. Bože, što mi je to radio. Kako mi se mogao uvući toliko duboko u srce i zakopati se ondje..?
"Slušaj, Louis.." prošaptala sam kada su se naše usne odvojile. U oči mu se uvukla sumnja, i automatski sam lagano položila dlan na njegov topli obraz i ponovno ga nježno poljubila.
"Prije pet mjeseci, bila sam samo izgubljena, cura koju nitko nije shvaćao.. I, pa, onda sam upoznala jednog dečka. Koji je isto bio izgubljen, kojeg isto nitko nije shvaćao.. Ali zapravo sam shvatila da što sam ga bliže puštala blizu, to sam više shvaćala samu sebe.. On mi je pomogao da se ponovno pronađem.. Da shvatim tko sam, tko želim biti i što želim.." tiho sam govorila, dok je crvenilo jurnulo u moje obraze. "A želim samo njega.. Želim se probuditi svaki dan, a prvo što ću ugledati bit će njegove snene, tajanstveno plave oči.. Želim da svaka moja rečenica ima njegovo ime u sebi, želim da je moj cijeli život gitara, a on svira po žicama mojega srca.."
Da mi je netko prije pet mjeseci rekao da ću ovo govoriti nekom dečku, nasmijala bih mu se u facu i poslala ga u tri pi*ke materine.
No, evo me, pet mjeseci kasnije i stojim ovdje pred dečkom u kojeg sam bezuvjetno zaljubljena i priznajem mu svoje osjećaje koji su dublji od Karibskog mora.
"Taj dečko je jebeno presretan što te ima.." Louis se tiho nasmijao, i stavio svoje ruke na moj struk. Nasmiješila sam se.
"Je.. Ali sam isto tako presretna kada gledam te njegove plave oči, znajući da se tako bez problema mogu izgubiti u njima i da ću biti potpuno sigurna.."
~*~
Vratili smo se kasno te noći. Louis me otpratio do vrata. Nisam htjela otići, ali morala sam. Bilo je kasno i teta Rose će se brinuti.
"Vidimo se sutra?" upitao je sa osmijehom. Naslonila sam se na vrata, gledajući kako mu je savršeno pristajao.
"Mmm.. Možda." ugrizla sam se za usnicu, suspregnuvši osmjeh. Louis je zakolutao očima i ponovno me poljubio.
"Misliš, naravno?" nakrivio je glavu i tiho se nasmijao.
"Laku noć Louis.." nisam mu odgovorila, nego ponovno poljubila njegove meke usne i ušla u kuću, ostavljajući ga vani.
Kada sam ušla, svjetlo je bilo upaljeno. "Teta Rose?"
Skinula sam cipele i ušla u kuhinju. Sjedila je za stolom pognute glave, gledajući u telefon. Znala sam tko je zvao bez da sam pitala. No čim sam kročila u kuhinju, riječi tete Rose su me pogodile i više od same činjenice da je moja mama zvala.
"Zvala je tvoja majka... Sam, ona sutra dolazi po tebe.."
