Šest je sati ujutro. U kući obitelji Gold samo je Donna bila budna. Peglala je kosu. Sprema se za posao. Radi u banci kao neka vrsta više službenice. Zapravo uopće ne radi na blagajni, nego u uredu, pomaže direktoru. Danas je on na službenom putu pa mora otići na posao ranije. Već je izravnala kosu do pola. Tako se čini urednijom. Inče joj je kosa nekako neodlučna u svakom pogledu. Nekad je kovrčava, to je najčešće nakon treninga kad je mokra. Nekad je pak valovita, a nekad kao da joj se ništa ne da pa samo pada ravno. Kosa joj je bila neodlučna i što se boje tiče. Donnu je to posebno brinulo kad je bila mala jer su sve djevojčice imale ili smeđu ili crnu kosu. Poneke su bile plavuše. Donna nije bila ništa od toga. Njezina kosa bila je kombinacija svijetlih plavih nijansi s primjesom crvenih tonova. Ljeti svjetlija, a zimi čak kao da je bila svjetlo smeđa. Dok je bila mala djevojčica svi su se njezinoj kosi. Posebno su joj starije gospođe, vjerojatno mamine prijateljice, zabranjivale da je oboji.
Gotovo. Kosa je sređena, uredna dok potraje. Opet će se početi kovrčati nakon nekoliko sati, ali što se može. Gledala se u ogledalo u kupaonici. Bila je lijepa žena od svojih 36 godina, zadovoljna, uspješna, ostvarila je skoro sve što je poželjela. U sretnom braku s lijepim mužem, iz sretne obitelji, dvoje prekrasne djece... Nikad se nije šminkala pa nije pravila iznimku ni ovaj put. Samo je nanjela malo korektora ispod očiju d se ne vidi da se probudila ranije nego inače. Otišla je do kuhinje popila zadnji gutljaj sad već hladne kave koju je jutros skuhala. Produžila do spavaće sobe, tiho poljubila uspavanog supruga i šapnula mu na uho:
- Dobro jutro, ljubice.
-Mmm... još pet minuta. promumljao je i okrenuo se na drugu stranu njezin suprug zamotan u dekicu.
-Ja idem, nemoj zakasniti. Papirić te čeka u kuhinji.
-Mhh...
Tiho je izašla iz sobe, usput provjerila spavaju li djeca i izašla iz kuće. Sjela je u svoj žuti, kako ga njezin suprug zove ženskasti, auto i povezla se na posao.
Nešto kasnije probudio se i ostatak obitelji.
Thomas Gold napokon se izvukao iz postelje dovukao do kupaonice, oprao zube i umio se, ali ni to mu nije pomoglo. On jednostavno nije bio jutarnji tip, za razliku od njegove supruge. Dogegao se do kuhinje i napravio kavu. Dok je čekao da voda zakuha otišao je do hodnika, otvorio vrata soba svojih sinova i povikao:
-Dobro jutro, ljudovi!!! Sedam i petnaest je.
Djeca su kratko negodovala, ali su se brzo izvukla iz kreveta. Nakon obavljanja jutarnje higijene spustili su se u kuhinju jer su svi znali da je doručak najvažniji obrok u danu.
-Gdje je mama? upitao je stariji sin Noa
- Morala je danas ranije na posao.
- Mrzim kad nas ti budiš. Mama nas budi tako smireno i lijepo. ubaci se mlađi- Leo.
- E pa i ja se mrzim buditi, drugi put ću biti pažljiviji. odgovori Thomas i kiselo se nasmiješi.
Razgovor uz doručak (mlijeko i pahuljice) prošao je iznimno brzo i dečki su već otrčali do soba odjenuti se. Tata je za to vrijeme pregledavao popis koji ga je čekao na hladnjaku.
Danas je roditeljski u 16 h ne znam hoću li stići
kupi kruh mlijeko i šećer i stavi špagete kuhati dečki dolaze kući oko 14 h
ne zaboravite nogomet i daj Noi novac da plati za ovaj mjesec
pusa Mama
YOU ARE READING
Boli me glava
ChickLitObitelj Gold dobila je novog "člana obitelji". Kada to tako kažemo većina pomisli na dijete ili kućnog ljubimca. Ima u ovoj priči i djece, ali nije to ono na što mislim. Koji je to posebni novi član toliko promijenio idilični život ove obitelji ? Ov...
