XXII- Šaptač Donni

47 2 2
                                    

Kad su ga sinovi upitali zašto je sam došao po njih i gdje je mama Thomas je kratko odgovorio, ali to pitanje odvelo ga je u dublje razmišljanje. Vozili su se istom cestom kao Donna i on neku večer. Te večeri bio je istinski sretan. Volio je njihove zajedničke izlaske, bez djece, bez ikakvih briga na pameti. Osjećao je kao da je to održavalo iskru u braku. Dobro je poznavao Donnu. Zapravo, smatrao ju je najboljom prijateljicom i tako je bilo od prvog dana. Da, bili su ludo zaljubljeni kao i svi, ali kod njih je ta faza brzo prošla. Veza je postala racionalna i stabilna. To mu je prva i jedina takva u životu. Imao je nekoliko djevojaka prije nje s kojim mu se činilo da u vezi ne napreduje i ubrzo bi mu dosadile. Donna je bila drugačija. Donna je... Donna, kako mu je ta riječ lijepo zvučala u glavi. Ona ja činila da se čak i nakon dvoje djece i blizu četrdesetoj osjeća zgodno i lijepo. Uvijek je mislio, koliko toliko opravdano, da je bolja od njega. Puno puta je to i čuo. Nije se osjećao najugodnije nakon tih izjava. Ona je izabrala njega u istoj mjeri kao i on nju. Znao je da ga neće ostaviti. Ustvari nadao se. Ona nije takva osoba, no ipak nije želio otići na brod dok su još u svađi. Nisu bili u svađi u punom smislu riječi, ali postojala je napetost među njima. Zato je odlučio danas to i ispraviti. Nisi ti kriv i ne bi se trebao ispričavati niti iskupljivati ni za što, govorio mu je glasić u glavi. Ali nije ni ona, uvjeravao je sam sebe. Uz Alana u blizini koji je itakako zgodniji od njega, što Thomas nije mogao poricati, osjećao se nekako ugroženo. Ali ona je ostavila Alana, a izabrala je njega. Pazio je na nju sve ove godine. Trudio se više od svojih ostalih prijatelja. Barem je znao zašto se trudi. Imao je savršenu ženu i neće je izgubiti.

Djeca su ručala kod bake pa su otrčali u sobe igrati se. Donna i Thomas ručali su sami. 

- Super kuhaš. 

- Hvala ti ljube. - Donna se nasmijala i zataknula pramen kose iza uha. 

- Jesi još gladan?

- Ne, bilo je stvarno fino, ne mogu više.

- Onda bi ostatak odnesla Alanu.

- On je odrasla osoba, to valjda znaš.- Thomasov ton postao je grublji jer iako je došao pomiriti se nije mogao vjerovati da ga Donna ne prestaje spominjati.

- Koja je imala ozbiljnu ozljedu glave. - Donna ga je pogledala prijezirno dok se okretala da pospremi posuđe u perilicu.

- Radi što želiš. - odgovorio je Thomas i produžio u dnevni boravak.

- Samo mislim da mu treba pomoći u ovakvim trenutcima.

Thomas je htio spomenuti da on misli da se previše druže, ali nije. Shvatio je da ona ne misli da čini nešto loše. Ona je jednostavno takva. Voli svima pomagati i činila bi isto bez obzira je li ta osoba Alan ili ne.

- Odnesi ručak, a poslije možemo gledati film, ipak sam još samo večeras tu.

- Može, super. Ispeci kokice.

Još jedan pun pogodak šaptača Donni.



Boli me glavaOù les histoires vivent. Découvrez maintenant