Boli me glava

XXIV- San

- Vidiš opet je noć i nismo ništa radili i nismo nigdje bili. - tužila se Donna

- Ali noć je duga i još stignemo nešto radit'. A možeš se i sredit.

- Ajme. Kad pogledamo film, može.

- Ne trebamo ako ti se ne da.

- Ma neće te biti tri mjeseca.

Oboje su se nasmijali. Djeca su otišla na spavanje prije pola sata. Donna i Thomas ušuškali su se u dekicu ispred televizora na sofi u dnevnom boravku. Ležali su jedno na drugome ispod velike zdjele kokica. 

- 'Ko je sad ovo?- zbunjeno je upitala Donna

- Pa to je onaj general koji je maloprije došao ...

- Onaj s plavim autom?

-Ne, Donna, gledaj skužit ćeš.

- A zašto je ona sad ... Kamo ona ide?

- Pa ne znam. Gledam prvi put k'o i ti. - Donna se izvukla iz suprugovog čvrstog zagrljaja i ustala sa sofe.

- Kamo ćeš sad?

-Idem u kupaonicu. Ne mogu ja to gledat'. Niš' ne kužim.

Thomas se sjetio zašto nikad ne gleda filmove s njom. Uvijek postavlja previše pitanja. Nikad ne razumije tko je tko od likova. Jedna tako pametna žena, a razumije samo glupe ljubiće i romantične komedije. Nije ona filmofil. Nikad nije ni bila. Otišli su koji put u kino i to je još kako tako mogla podnijeti, ali filmove kod kuće smatrala je gubitkom vremena bez obzira koliko je Thomas puta pokušao objesniti da je to umjetnost. Njezin odgovor je bio uvijek "Drago mi je što je umjetnost i znam da je umjetnost, ali nije moj oblik zabave."

Donna se lagano uspela u kupaonicu u njihovoj sobi. Prošla je pored Thomasovog spakiranog kofera. Uvijek bi ju obuzela neka tuga.

Oprala je zube i obukla svoju "finu" pidžamu. Oboje su znali što to znači. Uvukla se u krevet. Thomas je ubrzo ušao. Objasnio joj je da nije mogao gledati film bez nje. Znala je ona da je film postalo bez veze jer bi ga on svakako pogledao bez nje. Večer je završila po planu.

- Neću te sutra buditi, ali pitala sam da odem prije da te otpratim.

Thomas je prvi zaspao. Donna bi uvijek inače zaspala prije. Nije voljela kad nije mogla spavati. Osjećala se usamljeno, sama sa svojim mislima. Srećom, ritam Thomasovog disanja brzo ju je uspavao.

Usnula je da je u hotelu. Ona Thomas i djeca. Bili su na odmoru. Na moru. Thomas je otišao sa djecom u vodeni park. Ona je ostala u sobi. Čitala je. Izašla je do dućana i naišla na Alana. Vratili su se u njenu sobu. Ljubili su se. Skinula se. On se skinuo. Vodili su ljubav.

Probudila se. Bila je znojna i vruća. Osjetila je da su joj obrazi crveni. Čula je da Thomas još spava. Šest je sati. Ustala se iz kreveta. Jednostavno nije mogla biti pored njega. Bilo joj je neugodno. Sramila se. Nije imala vruće snove još od samog početka braka. Tada se tek navikavala na koncept obvezanosti. I tada joj je bilo neugodno. Nikada nije mogla pojmiti žene koje vođenje ljubavi shvaćaju neozbiljnim. Njoj je to bio čin istinske ljubavi. Puko zadovoljavanje potreba osoba može obaviti i sama. 

Brzo se spremila za posao iako je bilo prerano. Odlučila je prošetati i razbistriti misli. Znala je da su snovi imaju veze sa informacijama koje pohranjujem tijekom dana. Prije samo sedam sati vodila je ljubav sa svojim sexy suprugom, a ona sanja svog dečka iz srednje. Što joj to govori? Je li onda istina da previše vremena provodi s Alanom? Jadan Thomas. Zašto ga zanemaruje. On danas odlazi, a ona nije shvatila da njegova ljubomora možda uopće nije ljubomora nego samo želja za pažnjom koju on kao macho muškarac ne smije zatražiti?

Jedino zanimljivo u ovoj situaciji bilo je što je Donna uz pomoć ovog sna shvatila da svog muža želi još i više. Kako su se udaljavali to ju je više vukao k sebi. Ne poznaje ga ovakvog. Bilo je to kao se*s sa nepoznatim muškarcem. Kao da to nije njezin suprug i otac njene djece, nego neki stranac. Možda zato to neke žene toliko vole. Uzbudljivo je.