V- Poslijednji pozdrav

129 6 0
                                    

Prilazi školi. Vidi ga iz daljine. Prekrasan je. 

-Bok.- prvi je pozdravio Alan. 

Dobro ne ljuti se, bar ne previše, pomislila je.

-Bok.- uzvratila je pozdrav

-Idemo na piće ili? - upitao je. Ni jedno ni drugo nisu znali kako bi ovo trebalo izgledati.

-Može.

Krenuli su prema kafiću u kojem se svi okupljaju, ali su shvatili da bi tamo moglo biti previše znatiželjnih očiju pa su produžili u drugi. U koji nikad ne zalaze i gdje, nadaju se, neće sresti nikoga koga poznaju.

Sjeli su za prvi slobodan stol za dvoje, do zida. Jedno sučelice drugom. Gledaju se u oči. Kako da ovo započnu? Tko će započeti?

-Iiii? Što se zbiva?- započeo je Alan. Htio joj je reći kako je prekrasna večeras,ali znao je da nije pravi trenutak.

- Već mi se duže to sve motalo po glavi. Posebno otkad se bliži kraj srednje škole. Stalno razmišljam kamo ću, što ću i kako će sve to izgledati dalje. Ali nažalost ne vidim te ni u jednoj od tih vizija.

-Uvijek tako organizirana. Sređena. Ti si u našoj vezi bila ta koja je  na sve mislila.- ubacio se.

-Čekaj ne prekidaj me. Predivan si dečko. Ovo mi je stvarno bilo teško i bilo mi je prekrasno ove dvije godine. Doživjela sam puno toga i uvukao si me u puno avantura u koje sigurno ne bi ušla sama. Hvala ti na tome. Uz tebe sam doživjela to ludo mladenaštvo. Ne kažem da i dalje nisam mlada i da sam naglo odrasla, ali imam neke druge prioritete u živtou i mislim da je jedan dio mog života završio i da ti moraš ostati tu kao uspomena na taj prekrasan dio života, ali nažalost ništa više. Ne vidim nas dvoje kao ništa više od srednjoškolske veze. Ne želim reći da nisi dostojan ili dovoljno pametan, ali mislim da u životu želim ozbiljnijeg muškarca koji će me pratiti u dobrom i lošem. Ako si to stvarno ti. Taj muškarac. Onda mi je ovo najveća pogreška u životu.

- Ne znam što bi rekao. Ti si sve rekla i ... Žao mi je što sam te izgubio.

- Nemoj ovo tako gledati. Htjela bih da ostanemo prijatelji. Naravno ako to i tebi odgovara.

- Naravno. Ali... Znaj da nikad neću naći djevojku poput tebe. Lijepu, pametnu, koja će mi uvijek pomoći.

-Naravno da hoćeš. Čak i stoput bolju. Koja te djevojka ne bi poželjela? Prezgodan, prelijep, zabavan... Iskreno ne znam ni jednu djevojku koja nije Platonski zaljubljena u tebe.

-Eto upravo zato što upotrebljavaš takve izraze poput Platonska ljubav vidim da si predobra za mene.

Nasmijala se, ali i dalje je bila tužna. Prošlo je bolje nego što je mislila. Zagrlili su se na rastanku. Ali to je bio kraj.

***

Ostali su prijatelji još tih mjesec dana dok nisu otišli svako na svoju stranu. Fakultet, posao, brak, djeca, i više se nisu vidjeli.





Boli me glavaHikayelerin yaşadığı yer. Şimdi keşfedin