XV- Thomasova priča

79 5 0
                                    

Donna i Eva u studentskoj sobi. 

-Jesam li ti rekla da si pašete? - zezala ju je Eva, dok je Donna spremala kofer jer je odlazila kući za vikend.

Donna se samo nasmijala.

-Nego...? Koliko ti njega dobro poznaješ?- upitala je Evu. Znala je da se Eva i Thomas poznaju još iz djetinjstva i da su bili susjedi, ali i dobri prijatelji oduvijek. 

-Pa relativno dobro. - odgovorila je Eva sa sumnjom u glasu. Nije znala kuda Donna ide s ovime.

-Zašto pitaš?

-Ma ništa posebno, samo, tako. Super mi je s njime i možemo o svemu razgovarati, ali čini me se da nije baš ozbiljan i da ne želi baš pričati o sebi.

-Ma da on je baš uvijek za zezanciju.

-Nemoj me krivo shvatiti, super je to, ali čini mi se kao da je ovo nešto prolazno i da nema ništa od toga pa ne želi previše ni otkriti.

-O tome bi trebala porazgovarati s njime, ali mislim da nije do tebe, vjerojatno je samo povučena osoba.

- Često mi čak ne dopušta da platim piće, a isto tako ne želi uvijek ići van sa mnom, tipa u kino ili pojesti nešto.

Eva je sumnjala da Donna cilja na ovu temu.

-Pa znaš što, možda ti ovo ne bih smjela reći, ali... - Eva je duboko udahnula i samo to izbacila iz sebe.- ... oni baš nemaju novaca. 

Donna je ostala šokirana, nije mogla vjerovati što čuje, ali nije stigla ništa reći jer je Eva samo nastavila govoriti.

-Njih ima četvero braće i sestara. On je daleko najstariji. Poslije njega je mlađi brat koji ima 12 godina, zatim sestra Lucia koja ima 8 i najmlađi brat ima 3 ili tako nešto. Žive samo s majkom jer ih je otac ostavio skoro odmah nakon što je ona ostala trudna s najmlađim sinom Davidom. Našao je novu ženu, puno mlađu i preselio se, mislim da čak izvan države, ali nisam sigurna. Majka mu je bila domaćica, ali otkako je otac otišao morala je ići raditi, dok je mogla. Jedno su vrijeme bili bez pravih primanja kada se David rodio. Tada je Thomas već bio krenuo na fakultet, ali je pauzirao godinu i otišao raditi jer je morao. Majka ga je godinu dana nakon poslala na fakultet iako on nije htio jer je smatrao da to nije pošteno, ali ona je inzistirala da studira to što je uvijek želio i da će s fakultetskom plaćom biti od puno veće pomoći i da će se još nekoliko godina moći strpiti. Nisu ni prije imali puno, ali taj ih je događaj morao jako pogoditi. Majci je teško jer radi kao prodavačica, ali nekako sve uspijeva. On je od tada popustio i u školi i prestao je družiti se i izlaziti. Čini mi se da mu je sada puno lakše, ali ta rana je još svježa i zato nemoj puno kopati po tome. Nemoj misliti da ne voli svoju obitelj jer mislim da su jako povezani, ali vjerojatno mu je teško o tome govoriti. I ni u kojem slučaju nemoj reći da sam ti ja to ispričala.

-Ne brini, neću mu ništa reći... ali hvala ti.



Boli me glavaWhere stories live. Discover now