Boli me glava

VI- Prvi znaci svađe ili ipak ništa bitno

Vraćamo se u sadašnjost.

Donna dolazi s posla. Umorna je. Osjeća miris bolonjez umaka s vrata. 

Skuhao je ručak. Obožavam ga. Tako je drag. 

Ušla je u dnevni boravak. Idilična obiteljska scena. Otac sjedni na sivoj sofi. Čita knjigu. Dječaci se igraju na žutom tepihu na sredini prostorije. Obasjava ih prirodna svjetlost koja dolazi kroz tri velika prozora na suprotnom zidu. Zastori su razmaknuti. Dnevni je boravak moderno minimalistički uređen. Prevladavaju sivi tonovi uz žute detalje poput fotelje i jastučića na sofi. Donna je uživala uređivati interijere. To joj je bila strast. To i kuhanje.

-Doma sam.

-Mamaaaa.- povikala su djeca ne podižući pogled sa lego kockica s kojima su obojica bili zaokupljeni. Poljubila je obojicu u čelo, a Tomas je dobio poljubac u obraz.

Produžila je do sobe. Svukla se u preveliku bijelu majicu kratkih rukava i crnu, na koljenu rasparanu pa opet nespretno zakrpanu, trenirku. Skinula je cipele, a kosu svezala u nespretnu punđu. Ručak je bio izvrstan. Ne zna je li to zato što Tomas odlično kuha ili je samo bila jako gladna. Tomas joj se pridružio za stolom. 

- Kako je bilo na poslu?

-Pa malo je bila frka jer mi je došla nova pripravnica koja, najblaže rečeno nije baš spretna, ali sve se da srediti. Kako je bilo na roditeljskom?

-Sve je u redu. Skupljaju novac za jednog dječaka slabijeg imovinskog statusa.

-To je lijepo.- namotavala je ostatak tjestenine na vilicu. Kad se ustala da ostavi tanjur u sudoper Tomas je nadodao:

- Misliš li da dečki to razumiju? Trebamo li im možda reći nešto više? Pojasniti im?

-Na što točno misliš?

-Zašto je novac nepošteno raspoređen u svijetu.

-Ma ne treba ih gnjaviti još su mali, ne trebaju o tomu brinuti. Shvatit će kad odrastu.- odgovori Donna i nastavi jesti. Nije ovaj razgovor ozbiljno shvaćala. Više kao čevrljanje uz ručak.

-A taj dječak koji je isto star kao oni, on se mora brinuti. Zašto te ta obitelj uopće ne brine, njihova situacija? 

-Zašto tebe toliko brine? Meni je žao te obitelji. Naravno da je, nisam ja bezosjećajna.

-Pa zato jer sam i ja bio u sličnoj situaciji kad sam bio mali. Ti si ta koja je odrasla bezbrižno.

-Ali sad je sve u redu. Sad nemamo više takvih problema. Financijskih.

-Da, ali nikad ne znaš što se može dogoditi. A između ostalog to nisu samo financijski problemi.

-Gle, žao mi je, ali vjerojatno nikad neću u potpunosti shvatiti. Da odrasla sam bezbrižno, a ti nisi, ali za to nismo zaslužni ni ti, ni ja pa ni tvoji roditelji. Mi smo uspjeli riješiti svoju financijsku situaciju, ali život nije fer.

-Nema veze zaboravi.- otišao je natrag u dnevni boravak, a Donna je ostala u kuhinji, slaže posuđe u perilicu i razmišlja je li trebala biti osjećajnija prema Tomasu.

Ostatak popodneva prošao je mirno. Donna je plaćala račune u sobi. Kolač je već bio u pećnici. Večeras, nakon skoro pola godine, ide van sa prijateljicama. Prvo se nalaze kod Patricie, a onda će otići na piće. Točno u trenutku kad je bila gotova s posljednjim računom i otvarala novu internetsku stranicu "Kako zablistati u traperu ove sezone" sobom se proširio miris biskvita. Odjurila je do kuhinje i otvorila pećnicu, a topao miris proširio se cijelom kućom. Mmm... Biskvit s višnjama.