Neodoljiva ponuda(Sezona 1)

Idemo do mojih

Nije li smiješno kako nam život pokrene jedno obično pitanje, i jedan glup odgovor.

Pogledala sam u nju i samo sam pogled prebacila za sekundicu iznad i Huh ništa dobro. Ugledala sam naravno Alexu koji je napaljeno, zavodnički gledao u mene. Bio je sa svojim roditeljima koji su izgledali vrlo uglađeno i lijepo. Krenuo je ustajati i primjetila sam njegove savršene noge koje su se ocrtavale jer su pantole od odijela bile malo uže. Bio je uglađen kao i restoran.

Svakim korakom mi je bio sve bliži i bliži dok su ga roditelji pratili pogledom. Nijemo sam ustala nakon sto me mama udarila novom ispod stola da se odledim. Ustala sam i samo smo se rukovali.

Ja:" gdje si Alex, kako si? Otkud ti ovdje?" pitala sam izbezumljeno jer nisam bila svjesna situacije trenutne

Alex:" ništa ljepotice, evo s roditeljima veceras, kako ste vi?" rekao je gledajući naizmjenično moju mamu pa tetku. Prisao je mojoj mami s leđa i samo je s ramena obgrlio rukama.

Alex:" kako ste gospođo, osim sto fantasticno izgledate" uputio joj je osmijeh, pa onda pogledo mene koja sam prevrtala ocima.

Mama:" divno dragi Alex, i ti mi fenomenalno izgledaš kao uvijek. Ovo je moja sestra Ramona"

Alex:" drago mi je, ja sam Alex" rekao je pružajući joj ruku da se upoznaju. Primjetila sam da su mama i tetka sa velikim oduševljenjem uživala u prisustvu Alexe vise od mene. Došao je do mene i odmakao me malo u stranu.

Alex:" djevojčice, kakav je to izrez, zar nije mogla neka rolka, svakako je hladno vani" rekao je malo oštrijim glasom s laganim smiješkom.

Ja:" naravno dragi, kako ti poželiš. Čak ću se i pokriti za svaki slučaj" rekla sam ironično opet prevrćući ocima.

Alex:" nekolutaj tim ocima, otiče ti pa me nećeš moći gledati vise"

Ja:" da to bi bila prava šteta" rekla sam. Mahnuo je mojima i uhvatio me za ruku lagano

Ja:" Alex sta radiš?"
Alex:" Normalno hodja, idemo do mojih"
Dovukao me do njihovog stola sleđena i onaku jadnu uplašenu. Sreća u sekundi sam sam shvatila gdje sam i nabacila sam ogroman osmijeh.

Ja:" dobro veće. Ja sam Sofija, mnogo mi je drago da sam vas upoznala" rekla sam pružajući ruku prvo Alexovoj mami, pa onda tati. Gledali su malo začuđeno

A. Mama:" Alex ko je ova lijepa cura" upitala je smještajući mi se i neprimjetno me odmjeravajući.

Alex:" to je Sofija. Studira medicinu i četvrta je godina. Prisao sam joj jednom i upoznali smo se" rekao je, a njegovi roditelji su se sa ogromnim čuđenjem pogledali

A. Tata:" prisao si prvi curi ili sta..."
Alex:" jesam, jesam" još jedom su se pogledali i uputili mi oboje ogroman smiješak

A.Mama:" draga Sofija znaci medicinu studiraš, bas divno. Znaci buduća doktorica." nasmijala mi se " moram ti priznati da si stvarno prelijepa, odavno nisam vidila ovakvu curu"

Ja:" hvala vam mnogo, zacrvenit ću se sada hahah" pokušavala sam ne ubiti Alexu koji je smijao tiho

A.Tata:" Morat će mo nekada zajedno izaći da mi ispričaš kako ti je Alex prisao" rekao je smijući se meni pa onda Alexi

Alex:" Hajd ne peglajte vise curu. Usput, nikada nećete izaći bez mene!" rekao je stavljajući ruku na moja leđa gurajući me prema naprijed, prema mom stolu.

Sofija:" još jednom mi je drago sa sam vas upoznala, nadam se da će mo se još nekada vidjeti" rekla sam smijući se

A. Mama i Tata:" hoćemo draga sigurno, uživaj" smijali su mi se nako od ljubavi, bar sam tako osjecala.

Alex:" svidjela si im se ne brini" šaptao mi je na uhu prateći me do stola

Ja:" dragi ljudi, nisu kao ti teški tako" rekla sam ironično, lagano smijući se. Dopratio me do stola, pozdravio moje i otišao za svoj stol.
Ove dvije sto su sa mnom su odmah krenula prati s pitanjima

Mama:" ovaj Alex sve ljepši i ljepši"
Ja:" da da"
Tetka:" moja malena, da nema mame ja ne bih znala za ovu macu ovdje, ništa ne prijavljujes. Opasan biftek curo, ne piletina nego biftek!"

Nekako sam se izvukla jedva jer je konobar došao za stol. Poručili smo i nastavili s nekim neobaveznim razgovorom. Sve vrijeme sam osjećala Alexom pogled na sebi koji me proždirao.

Alex P.O.V
Bila je bajna. Kada sam vidio kako izgleda, svakim svojim dijelom tijela koji je bio otkrivene, davala je poruke, opasne poruke. Kada sma shvatio da okolo ima krdo vukova nije mi se svidio taj izrez na haljini. Imala je savršene grudi, kao i noge i sve ostalo. Huh. Smiri se Alex, diši. Upoznala se sa mojim roditeljima. Bila je pristojna, pametna i elegantna jednostavno kao i uvijek. Primjetio sam da se svidila mojim roditeljima, koji su me kasnije ispitivali

Mama:" ko je ova cura, lijepa je stvarno"
Tata:" jel stvarno istina da si joj prisao"
Mama:" buduća doktorica, kako je pametna"
Tata:" kako si joj prišao"
Mama:"i zgodna je bez silikona, taman"
Tata:"stvarno jeste fina"
Mama:" taman koliko je razlika, 2 godine, sup"
Tata:" slatka curica"
Mama:" jesu ovo i oni imućnija porodica, taman, bas smo se našli Haha..."

Alex:" ljudi dosta vas vise. Imućnija su porodica sto nije bitno. Nema silikone. Doktorica je četvrta godina znaci još malo kraj.
Slatka je. Tata joj je preminuo i sama živi s mamom. Prisao sma joj u kafiću prvi na rođendanu njene Drugarice" sve sam ispuhao " jel dosta sad. Nema vise pitanja, jedite"

Pratio sam je sve vrijeme pogledom, dok se ona osjećala neugodno. To me privlačilo. Ustala je i uputila se do WC-a. Nisam ustajao da ne bih izgledao kao manijak, al sam primjetio poglede manijaka koji su je pratili. Malo sam se iznervirao, al sam se kontrolirao. Izasla je savršenim hodom. Zvuk njene pete je nadjačao laganu muziku klavira, kosa joj je zanosno sijala na vještačkom svijetlu kao da je sunce obasjava. Haljina je bila malo kraća koja je pokazivala njene savršene noge. Nisma si mogao pomoc. Gledao sam bez prestanka, ovaj put Nisma pokušavao sakriti to. Primjetio sam da me roditelji začuđeno gledaju, al sada mi je bio bitniji pogled ove princeze koja je usporila vrijeme. Sjela je i uputila mi jedna oštri, zanosni pogled kojim me priziva njoj al tako lagano, vješto. Ne znam. Da li se čovjek treba mijenjati? Da li treba dozvoliti da ga neko mijenja? Da li taj neko vrijedi da se promijeniš zbog njega? Shvatit ću s vremenom, do tada ću samo uživati u ovoj večeri koja ne znam kako će se završiti, ako ovako nastavi Boga mi...