Neodoljiva ponuda(Sezona 1)

Alex!

Nikada nećete znati vrijednost nekog trenutka sve dok ne postane uspomena...

Alex P.O.V
Uradio sam to. Uradio sam to u wc-u u kaficu. Nisam mogao izdržati. Ne zato jer je bila potreba nego osveta. Kada sam završio, ona je gledala silikonsku curu koja izlazi pa je zatim prebacila pogled na mene. Osjeti sam da me ubijala, al nisam mario za to, to je napravila ona. Kada sam tek došao sreo sam Ivonu pa sam je pustio da uđe prva. Prizor koji smo vidjeli su bili Benjo i Sofija. Primjetio sam da ga je Sofija  krenula odgurivati. Stajao sam u bijesu i inatu, neznajući sta učiniti . Prisao bih tamo i razvalio mu glavu, a s druge strane bih sjeo ravno da gledam Sofiju u oci neradeci ništa. Zaledio sam se kao mutav. Ivona je prišla i odgurnula Benju. Sjeo sam za stol dok je ispred mene nekoliko stolova bila neka plastična likuša. Ništa osim plastike. Iz neke pohlepe, inata sam otišao s njom u wc. Reko sam joj da odmah izađe iz kafića, sto je poslušala. Vratio sam se uredno na mjesto dok me Sofija ubijala pogledima, ubijala je moje srce, a ne mene. Krenula je ustati. Dok se hvatala za stolicu ruke su joj se tresle. Napravila je par koraka naprijed i zatim je krenula padati. Bio sam prespor. Benjo ju je uspio uhvatiti da ne pade na pod. Pritrčao sam joj a Benjo je sam ostao i krenuo napolje. Krenuo sam i ja zajedno sa Ivonom. Ivona i ja smo išli mojim autom, a Benjo je vozio Sofiju. Krenuli smo prema obližnjoj bolnici koja je sreca bila udaljena nekoliko metara. Doktori su stavili Sofiju na pokretni krevet ispred bolnici i odvezli su je na ispitivanje...

Sofija P.O.V
Hodala sam po svjetlini. Nigdje nije bilo ni početka ni kraja. Cula sam neki glas u daljini koji viče u smijeru iza mojih leđa ali se nisam okretala. Hodajući prema naprijed vidila sam nekog. Nekog poznatog. Kako sam se približavala sve sam bolje shvaćala čije je lice to bilo. Pritrcala sam i snažno zagrlila tatu. Staja sam tako sve jače stežući ga. Izgrlili smo se i sjeli na čudnu providnu stijenu, jedno do drugog.

Ja:" T-tata. Kako si? Nisam te dugo vidjela"
Tata:" dobro sam ljubavi moja, kako si ti?"
Ja:" super, s tobom sam"
Tata:" zar ti može biti bolje sa mnom? Još nisi ostvarila sve sto si željela"

Ja:" tata ne mogu podnijeti onaj pakao od života. Ona bića ne mogu nazvati ljudima, zašto su tako strašni tata?"

Tata:" oni su strašni zato sto si ti dobra. Znam da si dosta hladna s polja, ali unutra plačeš svake noći razmazujuci svoju maskaru na rozi jastuk. Ne smiješe to raditi. Sjećaš se sta si mi rekla prošli put. Ostani takva. Bez suza, jer ti smiješak krasi lice."

Ja:" svasta sam ti rekla tata. Falis mi. To sam zapamtila jer se nije promijenilo nikada. Želim da ostanem sa tobom tata."

Tata:" i ja želim, ali neko vise od mene želi da se vratiš draga"

Ja:" ko tata?"
Pokazivo je prstom u daljinu, a iza jake svjetlosti dopirao je sve jači i jači vrisak koji nam se približavao. Vikao je " Sofija!! Jaka si! Sofija!!" . Iza tog vriska koji se približavao ugledala sam Alexu. Trcao je velikim koracima približavajući se i razgledajuci okolo. Pogledala sam tatu. Gledao je u mene. Napravio je blagi osmijeh i ocima mi pokazivao na Alexu.

Tata:" on te čeka" rekao je ustajući sa stijene i odlazeći u svijetlost. Svakim njegovim korakom bio je sve dalji od mene. Ostala sam sama sa svojim osjećajima i mislima dok sam gledala u Alexu koji je gledao lijepo pa desno tražeći me. Ustala sam i krenula sam prema njemu. Uhvatila sam ga za ruku...

( začuo se pisak aparata i impul srca se krenuo vraćati na normalno. Pacijent je izgovorio "Alex" čime je dao znak da je živ)

Nakon nekoliko sati otvorila sam oci. Bila sam u sobi neke tmurne boje i prvo sto sam ugledala je bio visoki deda u bijelom mantilu koji je stajao s moje lijeve strane. Zatim s desne strane bili su Alex, Benjo, Ivona, a mama je izasla vani da kupi hranu jer su ovo troje prespavali u bolnici.

Doktor:" drago nam je da se dobro. Trudili smo se spasiti vas nekoliko sati i povratiti vam puls, ali ste nam vi olakšali dajući znak da smo uspijeli. Rekli ste " Alex!" i puls vam je počeo biti normalan. Drago mi je da se sve završilo. Sutra vas možemo otpustiti."  otvorila sam četvrte oci kada sam to cula a Alex kao i svi su gledali u mene, koji uzass.

Ivona:" a zašto se onesvijestila"
Doktor:" nemamo evidentan razlog, ali pretpostavka je da se jako uzrujala, nesto bas potresno za nju, sreca bila je blizu pa smo čak uspjeli spasiti, ali nesto ju je opasno potreslo"

Ivona:" pitam se sta li" rekla je ubijajući Alexa pogledom zbog kojeg se morao okrenuti. Doktor mi je poželio brz oporavak, a zatim je uslijedio neugodna minut šutnje. Sta sad uraditi nakon sto me doktor ovako ukopao. Ivona je sjela na moj krevet i krenula pricati visočijim tonom.

Ivona:" kako si moja glupa drugarice, sta da te nisu uspjeli spasiti? Sta ona? Ja bih sama ostala da žalim. Umijesto da vikneš moje ima ti... huh"

Ja:" začepi Ivona" tiho sam joj prošaputala
Benjo:" kako si draga? Sta te toliko uzrujalo da bude ovako ozbiljno" lagano mi je uzeo ruku i mazio je

Ja:" ma ništa, vejrovatno stres zbog faksa"
Alex:" brz oporavak, ne ponovilo se" nasmijao se blago i izašao. Ivona ja ljutito otpuhnula kada je izašao

Alex P.O.V
Bože....

Nadam se da vam se svidio ovaj dio. Sljedeći još zanimljiviji. Sta će biti s Alexom? Kakav se situacija dalje odvija? Benjo?🔜😍😘