ISKRA #1 / Ante Rebić Ff

23. DIO

~ Još duša za tebe diše,
još sve na tebe miriše... ~

Matea P.O.V.

"Kako to da si došao?" upitala sam ga i sjela u njegov auto, odmah sam ga i poljubila ne čekajući njegov odgovor.

"Pa eto tako..." slegnuo je ramenima i pokrenuo auto, naravno, odmah me upozorio da vežem pojas jer sama se tog ne bi sjetila. Okrenula sam pogled prema iza i odmah na ulazu u zgradu redakcije vidjela Elenu, Dunju i onu ženu s porte kako pričaju i pogledavaju prema autu. Istina da kruže tračevi, kao što su mi i same priznale.

"Što je bilo?" Ante je primjetio da malo predugo gledam iza, okrenula sam glavu prema njemu i odmahnula rukom "Ma, ljudi svašta pričaju", "Na primjer?" upitao me i značajno me pogledao, već sam vidjela da je primjetio da znam puno. 

"Jučer su mi cure sa posla rekle dolje u kantini da kruže tračevi da imam dečka, zato što su me vidjeli da izlazim iz tvog auta." nasmijao se na to, "I što si im odgovorila na to?" upitao me ne mičući pogled s ceste ispred. Bio je baš lijep dan i cesta je bila stvarno čista, nije bilo gužve kao inače, no pripisujem to tome da sam kasnije izašla sa posla. 

"Pa ništa, što da kažem..." iskreno sam rekla, a on se nakašljao. Primjetila sam da nije skrenuo u ulicu u kojoj mi je zgrada pa sam ga namršteno pogledala "Nisi skrenuo...", odmahnuo je rukom na moju rečenicu. 

"Znam." tiho je rekao i namignuo mi, a meni su se opet upitnici pojavili nad glavom, nisam mogla izdržati da ga ne ispitam, "Gdje idemo?"

"Vidjet ćeš." pukla sam od znatiželje, pa sam cijelo vrijeme cupkala nogom što znam da ga uvijek iznervira. Pogledao me par puta, no nisam prestala, sve dok iz auta ispred nas nisam ugledala veliki stadion. 

"Što ćemo ovdje?" upitala sam ga dok je on otkopčao pojas, "Pa, eto, malo smo došli..." izašao je iz auta, a ja sam ostala zbunjena, no izašla sam za njim. 

"Što ćemo na Poljudu?" opet sam ga pitala, samo je došao do mene i primio me za ruku, "Vidjet ćeš.", mrzovoljno sam uspuhnula ne očekujući ništa. 

Ušli smo u stadion i hodali dugim hodnicima i stepenicama sve dok nismo izašli na veliki, ogromni travnjak. Osvrnula sam se oko sebe gledajući koliko je zapravo Poljud veliki stadion, koliko zapravo je teren veliki i kako sve to predivno izgleda. Očaralo me s obzirom da sam prvi put bila tako na terenu, a ne gore u loži ili tribinama kao inače. Ovo je sasvim druga perspektiva. 

"Wow!" bilo je jedino što sam prokomentirala sva zadivljena. Okrenula sam ga i vidjela kako ide prema sredini terena gdje se nalazila velika košara, već sam mogla i pretpostaviti o čemu je riječ. 

Doskakutala sam do njega koji je već izvadio veliku sivu deku i prostro je po travi. 

"Nisam ovo očekivala." bila sam iskrena i ujedno i iznenađena, znala sam da ima to nešto romantično u njemu iako često to i ne pokazuje. Više mi se sviđa ta njegova strana, makar i samo uživanje i ležanje u krevetu je odlična zamisao. 

"Spoj svega što volim." nasmijao se te sjeo na deku, "Teren i piknik?" upitala sam ga, a on je podigao pogled prema meni.

"I tebe." sjela sam do njega i poljubila ga u kut usana, "Fulala si..." prigovorio je jer zna da sam namjerno to napravila, kao i inače. Onda me poljubio direktno u usne, onako samo kako on zna i nagnuo se iznad mene čime me oborio da padnem na leđa. 

"Ante, na javnom smo mjestu" upozorila sam ga dok su me njegove plave oči gledale, slegnuo je ramenima održavajući se da ne padne skroz na mene, "Nema nikoga, ne brini..." dodao je praveći se da je u pravu. Rukama sam ga udaljila od sebe gurajući ga u prsa, pa smo opet sjedili normalno.