ISKRA #1 / Ante Rebić Ff

3. DIO

Matea P.O.V.

"Dobrodošla!" uzviknuo je Stipe iza mene i time me malo uplašio. Čim sam ga ugledala nabacila sam osmijeh i rukovala se s njime.

"Hvala ti! Lijepo te je opet vidjeti." uzvratila sam mu ljubazno, a on je samo kimnuo glavom.

"Ovo je tvoj ključ, ako bilo što zatrebaš samo zovi, a ako ti se stan ne sviđa ili ako je premalen sredit' ću ti novi." izblebetao je brzo, a ja sam samo odmahnula glavom.

"Nema potrebe, ostajem kratko ovdje tako da mi je bilo kakav stan dobar." rekla sam mu iskreno, a onda mi je on predao ključ.

"Helena mi je rekla da si na tjedan dana ovdje." podsjetio me, zaboravila sam da je zapravo ona ta koja mi je sredila ovaj stan i sve pripremila da mi je ovdje što bolje.

"Da, možda čak i ranije otiđem kući, vidjet' ću, zavisi od posla." rekla sam mu, a on je samo kimnuo glavom i potapšao me po ramenu.

"Ako nešto trebaš samo zovi!" podsjetio me još jednom, a ja sam samo klimnula glavom u znak potvrde. Pozdravio me i izašao van iz zgrade. 

Došla sam do drugog kata za sobom noseći kofer koji je užasno težak. Uzela sam ključ te otključala stan.

Prvo sam samo unijela kofer unutra ne gledajući oko sebe, a onda me prizor malog i predivnog stana iznenadio. Zaključala sam vrata za sobom kako bi bila sigurna te sam ključeve odložila sastrane. Mali hodnik vodio je do prostranog dnevnog boravka sa predivnom garniturom i tv-om sa slikama na zidovima. Odmah tu je bila i mala kuhinja i veliki stol kao za blagavaonicu. Doslovno moj little dream apartment sa naravno spavaćom sobom s velikim krevetom i ogledalom na ormaru i prostranom kupaonicom sa velikom kadom u kojoj ću se odmarati od posla kojeg imam ovdje za obaviti.

Nakon par sati odmora, dobila sam poruku od Helene da me čeka u kafiću u blizini te mi poslala lokaciju kako bi znala doći do tamo.

Skinula sam sa sebe onu poslovnu odjeću koju sam imala tijekom leta i na konferenciji, bijeli strukirani sako te obična lagana i prozračna crna košuljica utaknuta u crne hlače. Obukla sam obične traperice i sasvim random džemper koji sam ponijela. Mislim da sam ih čak i previše spakirala u kofer s obzirom na to da sam ovdje tjedan dana. Obukla sam zimsku jaknu jer je u Frankfurtu navečer jako hladno, pogotovo sad kad je vrijeme promjenjivo, doslovno po danu +10, a noću -10.

Izašla sam iz stana te ga dobro zaključala i prateći lokaciju na Google Maps stigla do kafića udaljenog samo 10 minuta hoda od stana.

Ušla sam u predivan kafić ugodnog ambijenta, sve je puno lampica i u lagano prigušenom svijetlu, baš pravi intiman kafić za razgovor s društvom. 

Vidjela sam ju kako sjedi u kutu kod prozora te sam došla do nje. Ustala se te me zagrlila kao i poslije konferencije.

"Hvala ti za stan, stvarno nisi trebala, mogla sam biti u hotelu." rekla sam joj te sjela nasuprot nje i skinula svoju zimsku jaknu jer je toplo. 

"Nema potrebe draga, poznajem Stipu od kad sam ovdje, sredila sam mu neki posao pa mi je dugovao uslugu." namignula mi je, a ja sam se puknula smijati na to. Onda je do nas došao konobar te smo si naručile kavu za svaku.

"I, onda kako ti je ovdje?" započela sam temu.

"Odlično je, malo je hladno vrijeme, ali navikneš se s vremenom." rekla je "Nismo se vidjele otkako sam otišla iz Zagreba." dodala je, a ja sam kimnula glavom.

"Da, već godinu i pol." rekla sam, a ona je samo izustila ono mhh...

"Nismo se duže vidjele..." dodala je te me značajno pogledala, a ja sam odmah znala na što misli.