ISKRA #1 / Ante Rebić Ff

25. DIO

~ Oprosti mojoj mladosti bar to,
što zovem te pa ćutim uporno ~

Matea P.O.V.

Prošlo je već par dana otkad je Ante otišao, od onda niti poziva niti poruke. Nisam niti ja zvala, a niti slala poruke. Moguće da je to inat, no želim ga u što kraćem vremenu riješiti. U tih par dana na svim njegovim fan stranicama na Instagramu objavljivane su slike njega i one plavuše, svaki put sam samo otpratila tu stranicu jer mi je bilo dosta toga. Čak su i na portalima pisane razne pretpostavke koga ljubi poznati hrvatski nogometaš, pokušavala sam što više zaobilaziti te vijesti i članke, no uz moj posao to je bilo jako teško. Čak sam čula da šef na odjelu showbizza priča da objave isti članak, što me jako naljutilo. 

Poslije posla sam se dovukla do prvog kafića gdje me dočekala Jana, na njen nagovor. Inače bi odmah otišla kući. 

"Konačno! Pa gdje si ovih dana?" upitala me otpila gutljaj svoje kave koju je već naručila dok me čekala. Skinula sam jaknu i sjela preko puta nje.

"Eto me..." tiho sam rekla, a onda je konobar došao do mene pa sam naručila kavu, da me malo oraspoloži iako sam već jednu popila na poslu. Kava me tako podsjeća na njega, na mog Antu. 

"Onda? Što su ti opet lađe potonule?" upitala me, a ja sam je pogledala ozbiljno "Znaš i sama zašto."

"Niste uspjeli rješiti ono?" upitala me, a ja sam odmahnula glavom, "Žao mi je, nije mi bila namjera da vas ja posvađam." nekako je rekla s dozom tuge i žalosti, činilo se kao da se krivila. 

"Ne, nemoj sebe kriviti, nisi kriva, samo si mi razbistrila oči." rekla sam joj prije nego što mi je konobar donio kavu, zahvalila sam mu se dok me Jana cijelo vrijeme pratila pogledom. 

"Kako to misliš?" 

"Onda kad si mi prvi put poslala fotografiju, Ante mi je ušao u mobitel i obrisao ju i sve poruke." tek sad sam joj to rekla jer prije nisam mogla, nisam s nikime komunicirala u ova par dana. Čak sam i mamu par puta ignorirala i primjetila je to. Kad sam je pitala kad odlazi iz Splita, rekla je kad mi bude bolje, no nije se mješala u moj i Antin odnos za što joj zahvaljujem.

"Pa moraš i njega shvatiti, Matea. Nije niti njemu lako." opravdala ga je što nikad ne bi rekla. 

"Nemoj sad i ti!" glasnije sam joj rekla, "Što planiraš napraviti?" slegnula sam ramenima ne znajući niti sama što da radim. 

"Ne znam, vidjet ću s vremenom." tiho sam rekla dok su mi misli lutale k njemu. Samo da mi je još jedan pogled na njega, sve bi dala, no inat tjera svoje. 

"Matea! Vidim da si zaljubljena do ušiju i ne možeš tako, ako želiš sačuvati vašu vezu moraš poduzeti nešto, ne da čekaš njega, bit će ti lakše kasnije." opet je počela dok sam ja žličicom mješala kavu u šalici. 

"Znači u ova par dana nije bilo niti poziva, a ni poruke od njega, sad bi kao ja trebala..." govorila sam no prekinula me, "I sama si rekla da se i on u tebe razočarao." kad je to spomenula spustila sam pogled i odmah se sjetila naše svađe i to kako mi je rekao da mi ne vjeruje zato što ja ne vjerujem njemu. Šutjela sam jer nisam znala što da kažem, i ona je to primjetila, znala je da je u pravu. 

"Matea, moraš nekada sama povući konce, ne trebaš čekati da ti sve dođe servirano." klimnula sam glavom na to i uspuhnula, rukom sam prošla kroz kosu. Nisam imala nikakve ideje niti plana što da napravim, kako da vratim njegovo povjerenje, a uz to i njega poslušam. Zakuhala sam i to dobro. Kad sam i sama prihvatila to, kad smo razrješile temu mene i Ante i kad sam joj obećala da ću rješiti to s njim, prebacile smo se na drugu temu dana.