Koncern 4: Nestao 🔚

Prolog

Dora

Napokon je upoznala nekoga. Možda opet oživi? Možda se opet zaljubi? Šest godina bila je iznutra prazna, tupa, nedodirljiva, zamrznuta... Uvijek vesela, otkačena cura dobro je skrivala onu drugu, ranjenu, nesretnu, melankoličnu, depresivnu, onu koja se noću često budila preznojena pa bi se zatvorila u svoj atelje i stvarala tamne, depresivne slike. Njih nitko nije vidio. Nitko nije znao za tu drugu. Nitko nije poznavao tu drugu.

I sada, nakon toliko godina skrivenog tugovanja, pojavio se tip koji je zagrebao tu tamu, rasparao malo zastor i napravio pukotinu kroz koju je prodrla crtica svjetlosti. Nakon šest godina Dora je odlučila da će dati šansu tom veselom i zabavnom Davidu. Da, dat će mu šansu da proširi onu pukotinu, da jednog dana možda i skine taj zastor, a u njen se život opet vrati svjetlost. Jedan dio će zauvijek ostati zamračen, baš kao što je i ON zauvijek otišao iz njezinog života.

***

Lev

Samo mu je to još trebalo. Na sve probleme sad mu se natovarila i Alina. Nije mogao vjerovati. Za manje od dvije godine kroz ruke joj je procurilo više od milijun dolara! Hej! Većina ljudi toliko novca ne vidi u cijelom životu, a ona, kurvetina, uspjela je ne samo sve to spičkati nego se još i zadužila. Ne bi niti znao da je ostala švorc da ga nije zvao tip od kojega je, na njegovo ime, posudila četrdeset tisuća dolara. Izmislila je da joj treba za novo grijanje u vili i za popravak štala, a kad ju je pitao zašto o tome ne porazgovara s mužem rekla je kako ga želi iznenaditi. Da, baš ga je iznenadila! Zato je sad jurio ko lud mokrim i skliskim cestama da napokon riješi to sranje. Najradije bi dao tipu lovu da više nikad ne čuje za Alinu, ali znao je da bi to samo dolilo ulje na vatru njezine pohlepe.

Dao bi sve što ima da sad juri onoj drugoj, onoj koju nije zaboravio. Ona tri mjeseca u Parizu bila su tri najljepša mjeseca u njegovom životu. Samo tada bio je svoj, onakav kakav bi bio da od rane mladosti na leđima nije nosio teret nasljednika, čuvara, branitelja, brata, nećaka... Samo s njom on je bio onakav kakav u stvari je, samo s njom je osjetio onu pravu, iskonsku radost svakodnevnog života. S njom je svaka šetnja bila kao sunčani dan u svibnju, s njom je svaki kroasan imao bolji okus, s njom je svaki poljubac bio kao droga od koje sretan uzletiš, s njom je seks bio spajanje dvije duše. A onda ju je, bez ijedne riječi, napustio i nestao. Svih ovih godina pitao se gdje je, šta radi, kako je i, ono pitanje koje mu je razdiralo srce, s kim je. Vjerovao je da je s nekim drugim sretna, da se s nekim drugim budi, da možda s nekim ima djecu... I pjenio se zbog toga.

Otkad ju je napustio, nikoga nije puštao blizu sebe. Bilo ih je, o bilo ih je puno koje su se nudile, tražile, molile, spletkarile, činile sve i svašta da dođu do tipa koji je tako bogovski izgledao, a imao je novca više od boga. Birao je i jebao je, ali nijednu nije poljubio. Odrekao bi se sveg tog seksa za samo još jedan poljubac s njom.

Lev je stisnuo usne i dodao gas da što prije stigne do one vještice koja se nazivala njegovom ženom.

***

Za sada samo prolog, priča je još u fazi stvaranja i nemam pojma kad ću je stvoriti. No, pronašla sam lika koji mi vjerno odražava Leva, smislila sam naslov i imala sam potrebu ovo objaviti da se opet ne predomislim. 

Pusa, ljubim vas i unaprijed zahvaljujem na strpljenju