Spremila sam knjige. Šta sad? Prošlo je 8 sati , Pani još nema. Očito je dobro zabavlja. Vani je odavno pao mrak i puše lagani vjetar. U zraku se osjeti da dolazi jesen. Moj najdraži dio godine. Sjedim na svojem balkonu i divim se pogledu na grad.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Primjetila sam na u ulici imamo nove susjede ali nisam ih baš vidjela da su kod kuće. Ali da budem iskrena nisam ni obraćala pažnju na to. Vjerovatno još preuređuju kuću tj. Vilu. To je ogrovna i lijepa i moderna vila ali je zapuštena. Sjedim i mazim Rexa dok on spokojno spava. Oped! Vjerovatno je pokupio od mene.
Preplaši me zvono poruke. Piše Lukas. Od kuda mu moj broj? Mislim da Pani ima prste u to, muljatorica. Lukas: tajna je sigurna. J: zašto? Lukas: što zašto? J: zašto je čuvaš? Zašto ne podijeliš s ostalom školom kao i svi drugi? -sjetim se tog dana i osjetim suze u očima spremne da me slome Lukas: misliš da sam kao oni? J: nezna šta mislim, ali znam sa nikome ne vjerujem osim nekih ljudi. Lukas: zašto? J: nije tvoja stvar! Lukas: da je, započela si to pa i dovrši što si rekla. J: ne tiče te se!! Lukas: da tiče me se, te suze u svojim oćima govore suprotno J: kako to misliš? Lukas: pogledaj preko
Pogled mi pada na upravo tu vilu novih susjeda. Dečko razbarušene kose samo u trenirci sjedi na ljuljački na balkonu. Gledaa u mene nekako sažaljivim pogledom.
U meni se stvara pritisak, težina u plućima i bol u glavi. Nisam ga mogla pogledat. Ušla sam u sobu obukla crnu trenirku i hoodicu, obula tenisice, uzela ključeve, mobitel i krenula prema garaži. Ulazim u svoj auto, izlazim na cestu i stišćem po gasu. Penjem se na brdo iza naše kuće. Idem preko 160km/h, što brže idem to više plačem. Ne mogu više držati u sebi, suze samo izlaze iz mene. Vozim se već 20 minuta, stanem nasred brda pokraj ceste. Ugasim auto, tišinu sjeku moji jecaji a majica mi mokra od suza. Već je prošlo ponoć odbila sam svačije pozive, ponajviše od Lukasa, isplakala sam dušu....
Lukas pov
Matia se još ne vraća, a Alex ko zna gdje je. Vani je ugodno, sjedima na terasi i gledam nju. Harper, po prekrasno biće, ali i užasno hladno. No u očima joj se vidi da to nije ona, vidi joj se strah. Sjedi s svojim psom , izgleda da ga baš voli. Nisam mogao više čekati pa sam joj se javio. Razgovor nije tekao dugo, ali dovoljno da sam ispao glup. Te suze nisu trebale biti na njenom licu, odjurila je u sobu a nakon toga iz kuće i u svom autu nevjrovatnom brzinom krenula u brdo....što sam krivo napravio?? Zovem je već 4 sata, odbija mi svaki poziv. Matia: vratio sam se!! Lukas: kako je bilo? Matia:super, ali smo otišli kući bila je umorna. Lukas: aha dobro.. Matia: jesi ti oke izgledaš uzrujano.. Lukas: jer jesam eto jesam, ne javlja se!!!! Matia: tko? Harper? Lukas: da kako,znaš? Matia: čuo sam kako Pani zove nju par pita ali,se ne javlja. Lukas: bravo Lukas, bravo-gunđam u sebi
