Ljubav kao metak

Neocekivan susret

Sanjam kako majka ,Gabi i Bily na krevetu sjede , gledaju moju sliku i placu za mnom jer sam umrla . Budim se iz te nocne more sva uplakana i dalje jecam , drhtim zbog sna i zbog hladnoce . Podizem se i sjedam na krevet , obuhvatam dlanovima lice i pocinjem da placem , kao nikad do sada u zivotu . Sve me sustiglo , u trenutku imam osjecaj da ce mi glava explodirati od bola . Opet mi se pojavljuje glas i govori " Ne smijes odustati , u svakoj nesreci ima srece , i obrnuto . Moras pronaci resenje , sad nema nazad !"
Ustajem sa kreveta , brisem suze  i gledam po sobi da li ima nesto sto ce mi posluziti da se izvucem nekako odavde .
Uzimam britvicu iz jakne i pokusavam otkljucati  polako vrata , ali uzaludno . Zatim sam se sjetila da otvorim madrac i da pronadjem neku manju zicu unutra . Rezem madrac i unutra pronalazim dosta federa  i zica . Pronalazim tanju zicu koja ce mi posluziti . Zicu uspjevam da ubacim u bravu i polako pocinjem da je okrecem kao sto sam u seriji gledala .
Adrenalin mi je proradio kad uspjevam da otljucam bravu , polako otvaram vrata i izlazim , uzimam zicu i ponovo zakljucavam vrata kako bih dobila na vremenu kad budem bjezalaa . Bravu sam malo britvicom ostetila kako ne bi uspjeli odma da otvore vrata , zatim krecem polakl dalje .
Hodnik gdje sam izasla je bio prazan , nikoga nije bilo , dosla sam do kraja hodnika i gledala da li na donjem spratu ima nekoga .
Zatim sam cula da neko prica i penje se gore , stala sam pored nekih vrata , nisam imala gdje , uspaniceno upadam u tu sobu i polako zatvaram vrata .
Soba je mracna i skoro se nista ne vidi , pokusavam da pronadjem lampu ali bezuspjesno . U hodniku cujem Leona i Donija kako govore da se brava od moje sobe pokvarila i kako me dozivaju . Na kraju govore da se odmaknem od vrata i pucaju u bravu . Shvataju da me nema i pocinje panika . " Nadjite je odma , kako je uspjela da otkljuca vrata , jesam li rekao da provjerite ima li ista kod sebe glupani ? "
Hodam po sobi kao muva bez glave da pronadjem neko mjesto gdje bih se sakrila , cujem ih da se priblizavaju . Hodam unazad i zabijam se u nekoga . Toliki je strah u meni da ne smijem da se okrenem , da se pomjerim . Strah kao nikada u zivotu ,zatim osjecam ruke na svojoj ruci i okrece me .
Zatvaram oci , spremna na sve i cujem " Kako si ti dospjela odje ? Zar te nisu zatvorili ? " Otvaram oci i vidim ga , posle toliko vremena , njega , ponovo mi srce ludo kuca , gubim vazduh . U trenutku gubim razum i ne znam sta ce on ovdje , a pored svega sam i nekako srecna sto ga vidim . Ne znam sta mi se desava , oluja u glavi .
Dok ga gledam onako zaprepasceno i uplaseno u sobu ulaze ostali momci  .
" Kako je kojeg vraga uspjela da dodje tu ,jesi li ti doveo kod sebe !? "
- " Znam koliko i vi , vodite je sad odavde ! Ocu da nastavim da spavam "
" I ti ides sa nama , moramo da smislimo sta cemo sa njom , plan od juce nam nije uspio , izgleda ces ti bit taj koji ce je ubiti . "
Slusajuci njihov razgovor napunile su mi se oci suza , pogledala sam ga u oci sa nadom da ce odgovoriti sa ne na ovaj zahtjev na sta on klima glavom i odvodi me sa sobom .
Zavezao mi je ruke da ne mogu nista da uradim i grubo uhvatio za ruku i doveo u neki mracni podrum .
Uzeo je pistolj i poceo u njega da stavlja metke , tokom toga me pogledao i repetirao pistolj .
" Ako ces vec da me ubijes , prvo ubij moje srce , jer ako njega prvo ne ubijes on ce te zauvjek progonit .."
Na to me on pogledao i uperio pistolj u moju glavu . " Bolje ucuti bice bolje za oboje "
" Makar mi reci kako se zoves ? Nekoliko dana mislim vec na tebe pitajuci se ko si sa zeljom da cu te upoznat , a sad te dovoljno mrzim da te ne bih vise nikad pogledala . Grozan si covjek , ne moze se ni reci da si covjek !"
" Cuti vise ! " Spusta pistolj i hitro mi se priblizava , toliko mi se blizu priblizio da smo bili na manje od pola metra udaljenosti .
Pogledala sam ga kao onda kada mi je srce ludo lupalo u parku , a noge klecale kao da stojim na najtanjem ledu . Ne znam zasto ali u ocima mogu da mu vidim da nije kakvim se predstavlja , ali da ga pored toga sto i jeste takav , mrzim ga . " Koliko god da te mrzim u trenutku , osjecam  duboko u sebi da nisi kakvim se predstavljas "

___________________________________

FABRICIO

Pogodilo me to sto ona koja me ni ne zna , zapravo zna da nisam onakvim kakvim se predstavljam. I ja sam jednom bio zrtva kao ona , nasao sam se u pogresno vrijeme na pogresnom mjestu . Vidio sam previse , htjeli su da mi ubiju porodicu , a ja sam im predlozio da im se pridruzim kako bi ih ostavili na miru . I dan danas ne mogu sebi oprostiti , dan danas onaj mali klinac u meni mi nije oprostio. Klinac sa velikim snovima da jednog dana postane neko i nesto , a sada je niko i nista . Nisam vise isti , niti cu vise ikada biti , postao sam hladan kao led , buntovan , nepromisljen , bezosjecajan.
Gledam je u oci i ne mogu da se nagledam , vidim u njima strah ,razocaranje , nadu i sjaj koji se istice u ovako mracnoj sobi . Cujem kako dise glasno , jeca u sebi . Nesto mi govori da je ne ubijem , da je postedim , sakrijem negdje i spasim . Mrzim je zbog toga ,mrzim jer budi u meni ovakva osecanja .

_____________________________________

MANUELA

" Fabricio , tako se zovem "
Udaljava se od mene i podize pistolj ka mome licu , zatvarm oci i cujem pucanj . Otvaram oci i vidim njega kako drzi pistolj u zraku , nije pucao u mene . Ali zasto ? " Polazi za mnom , vec se kajem zbog ove odluke . "
Nista mi nije jasno , ali krecem za njim . Izlazimo iz zgrade i ulazimo u kombi , pali ga i negdje idemo .
10ak minuta se vozimo i sjedimo u tisini , osjeca se napetost .
" Gdje idemo? "
-" Nije na tebi da znas , sjedi i cuti "
" Mrzim te" , rekoh tiho .
Posle 20ak minuta stizemo kod neke kolibice , izlazimo iz kombija i ulazimo u kolibu. Koliba je bila prelijepa iznutra , sve ocuvano i cisto . Kao da neko zivi unutra .
" Nema nikoga , ovdje si sigurna "
" Zasto mi pomazes ? "
"Drzi ovu odjecu idi istusiraj se i jedi ako nadjes nesto u frizderu " baca mi musku opranu robu , pretpostavljam da je njegova .

___________________________________

FABRICIO

Ne mogu da vjerujem da sam je doveo ovdje , za ovu kolibu niko ne zna . Zasto radim ovo , a ne podnosim je , jos od prvog susreta i pogleda sam znao da trebam da je se klonim . A ni sam ne shvatam da pocinje da m ise uvlaci pod kozu . Ne znam sta da radim , ni sta sa njom da radim . Rado bih voleo da mogu da je ubijem i bacim negdje .. Ali ne mogu , jace je od mene .

______________________________________

MANUELA

Ulazim u kupatilo , cisto je , mirisljavo , na polici je nekoliko muskih parfema . Dok gledam parfeme nailazim na jedan koji ima isti miris kao iz onog mojeg sna . Stajim na mjestu ukipljena i opcinjena mirisom . Zatim se sjetih da je to njegov parfem i spustih ga nazad na mjesto . Nikada se u zivotu nisam radovala tusu kao ovoga puta , ponovo sam cista a ne prasnjava i mokra od kise . Izlazim iz tusa i oblacim robu koju mi je dao .
Silazim dolje i nailazim na njega , nesto je razmisljao i stajao pored prozora . Cuo je da sam dosla i okrenuo se prema meni , ruke je drzao u dzepovima , pogledao je u mene i otvorio malo usta . Odmjeravao me od glave do pete , stao je izbezumljen , izgledao je kao da mu se dopada kako mi stoji njegova odjeca . " Zasto me gledas tako ? Da neces da me ubijes to ?  " Shvatio je da sam ga vidjela kako me gleda i napravio ljutu facu .
" Jos nije kasno da uradim to , uzmi nesto da jedes i ne obracaj mi se . Zahvali se Bogu sto te nisam ubio"