Ljubav kao metak

Isprepletene misli

FABRICIO

2 sata je ujutru , budim se odjednom iz sna , kao da me neko probudio. Ustajem iz kreveta i odlazim do kuhinje da popijem  nesto .
Sa raznim isprepletenim mislima u glavi sjedim za stolom i pijem kafu. Stalno mi se vrti misao po glavi - kako da nas izvucem iz svega ovoga, kako dalje i gdje ? Previse razmisljanja mi zarobi zelju za kafom, ustajem i odlazim do prozora . Sa prozora se samo vidi mrak, pustos oko nas a opet kada se nalazim blizu Manuele kao da je to sve sto mi je i potrebno. Taj mir koji mi pruza , nacin na koji uspjeva u meni da probudi i osjecanja za koja nisam ni znao da posjedujem.

MANUELA
Otvaram oci , pruzam desnu ruku da dosegnem Fabricia , ruka mi samo zaranja u njegov jastuk. Gledam oko sebe, nigdje ga nema , iz kreveta jedva ustajem , sa dalje povredjenom nogom i odlazim da ga nadjem . Sreca pa ma metak vise okrznuo nego sto se zario dublje u tkivo .Ubrzo zapazam da stoji kod prozora , izgubljen u mislima kao da se trenutno nalazi na nekom drugom mjestu . Naslanjam se na okvir od vrata , naslonjene glave , rukama prekrstenim i posmatram ga. Ne primjecuje me , cini mi se da je dovoljno duboko u razmisljanju da ne bi ni lopova primjetio . Pogledom prelazim preko cijelog njegovog tijela , ocarana sirokim misicavim ledjima , velikim jakim sakama i savrsenom visinom. Ocima u kojima bih mogla da se gubim po cijeli dan, svakoga dana . Dah mi zastaje na pomisao kako me ljubi savrseno punim rumenim usnama i ostavlja tragove svuda po vratu . Ne znam kako neko za tako kratko vrijeme moze u meni da probudi toliko osjecanja koja se svakodnevno smjenjuju.
Prvo sam ga mrzela , sad mogu reci da se zaljubljujem i sve to za tako kratko vrijeme.

Okrece se put mene, pogledi nam se susrecu , a od samih prljavih misli sa njim zaboravih da grizem donju usnu , tako bih rado voljela da on to radi umjesto mene . Primjetio je to i samo se na kraju desne strane usana bezobrazno nasmijao , spustio pogled i ponovo me pogledao . Srce kuca , uzavrela krv tece venama a koljena klecaju kao da cu se svakog trena srusiti . Spustam pogled , osjecajuci kako mi obrazj gore , potpuno zanemarujuci da jedva stojim na povredjenoj nozi . Ubrzo gubim ravnotezu i hvatam se za sank koji se nalazio od vrata pola metra , " jooj pazi srusices se! Nisi trebala da ustajes iz kreveta, rana je jos svjeza , dodji sjedni ".
"Zasto ne spavas?"
- Ne mogu, uzeo sam da popijem kafu sto i nije za pohvalu ali ni za to nisam imao apetita ..
" Zapazila sam da si razmisljao o necem bas dubokom, jedva da si i primjetio da stojim ma svega nekoliko metara od tebe .."
- Hmm, koliko dugo si stajala kraj vrata ?
" Nesto kratko samo "
- Nesto mi govori da ne pricas istinu .
(Sta bih trebala da mu kazem da sam gledajuci njega tako savrsenog pokrenula  svakakve misli o nama . O tome kako me ljubi njegovim punim usnama , gleda najljepsim ocima i svuda po tijelo ostavlja tragove savrseno isklasanim sakama ? )
- Zasto me gledas tako ? Cemu ta tolika zamisljenost ?
Spustam glavu i nervozno povlacim rukave dzempera , ustajem sa stolice i stajem pored prozora pored kojeg je maloprije stajao.
- Jesam li nesto pogresno rekao ?
" Nisi , samo.. "
Prilazi mi , hvata me njezno rukama za ramena i okrece sebi . Kada su nam se pogledi sreli , polako pomjera ruke do moga lica i obuhavata ga obema sakama. Od njegovog dodira gorim , cijelim tijelom mi prolazi jeza i pri svakom njegovom dodiru ga zelim jos vise . Zbog njega gubim tlo ppd nogama , gubim ravnotezu i krecem da padam . Hvata me snaznim rukama , priblizava sebi i nalazimo se svega nekoliko centimetara jedno od drugog . Tako blizu da nam se usne spoje , da se potpuno predam . " Vise nikad necu dopustiti da ti se nesto desi , sada si samo u mojim rukama i ne pustam te ."