Ljubav kao metak

Hladna soba i plamen vatre

Manuela

Posto Fabricio nije tu krenula sam u razgledavanje kolibe, sigurno ima nesto sto bi mi pomoglo da ga upoznam vise. Znam da nije lijepo preturati po tudjim stvarima ali me interesovalo sta cu pronaci. Gledam po sobama, po ormanima ali nidje nista. Pomisljam da negdje ima neki štek ili tajno mjesto, gledam pazljivije i uocavam u hodniku da imaju mala drvena vrata na plafonu , sigurno je tavan .
Spustam merdevine i krecem gore, na metar od mene je bio prekidac za sjetlo, palim lampu i nailazim na svakakve kutije . Za oko mi je zapao jedan kovceg, otvaram ga i vidim da je pun nekih stvari djecjih, uspomena raznih. U samom kovcegu se nalazila malena kutijica a u njoj slike . Na slici se prikazuju vecinom porodica , od cetri clana. I na jednoj slici se on sam nalazi, Fabricio, na slici je u ranoj tinejdzerske dobi ,sa pogledom nevinog bica koji se jos ne susrece sa surovim svijetom. U ocima mu se vidi zelja za zivotom i zelja za ostvarenjem svakog sna . Kako je moguce da se toliko razlikuje danas? Na sledecim slikama vidim njega sa ocem , vidi se neki strah dok stoji pored svog oca, neka frustracija. Mora da nije imao dobar odnos , moram da saznam od njega vise, da ga saslusam . Mozda nije imao nikad prilike da prica o sebi i mozda nije imao pravu osobu.
9 je sati uvece, cujem zvuk auta pred kolibom i odlazim da provjerim za svaki slucaj. On je, izlazi iz auta i nosi neku odjecu i hranu.
" Evo ovo sam ti kupio da se presvuces, stavi ovu hranu u frizder i uzmi nesto da jedes ako oces, ja idem da spavam i ne ometaj me " Zbog cega takav stav, zasto se ponasa odjednom ovako, kao prije par dana. Daleko i hladno " jesu li ti povjerovali? "
" Ko jesu li mi povjerovali, to nije tvoja stvar , sutra vec odlazis odavde!
" Sutra ? Ako ti je tolika zelja da odem, idem sad ionako mi je svega preko glave!" Stao je i posmatra me, uzimam torbu sa odjecom i izlazim iz kolibe. Krenula sam nepoznatim putem, ionako ne znam gdje sam, ali cu se snac nekako. Pjesacim vec pola sata i nigdje nikoga, zatim cujem neko auto iza sebe. Okrecem se i vidim njega, staje pored mene i otvara prozor " ulazi u auto, odmaa! Ovi valjda dolaze u kolibu za nekih sat vremena , moramo da nestanemo odavde!"
" Mi, zar nisi rekao da ja odlazim? Cemu ta promjena!? "
" Necu da se svadjam odje , samo gubimo vrijeme, ulazi odma u auto!"
Ulazim u auto i za manje od 5 min stizemo kod kolibe. " sve kupi, spremi brzo da izgleda kao niko nije bio ovdje"
Ulazim i kupim sve stvari, hranu, od pokriva dole namjestaj najlonom. Uzimam i njegove stvari i odnosim u auto, kada smo sve zavrsili , zakljucao je kolibu i krenuli smo negdje. A gdje?
" kuda idemo?"
" videces, samo me pusti da razmisljam "
"Zasto si se vratio po mene, kad me ne zelis u blizini ? Stvarno mi nisi jasan !"
Samo me pogledao i nista nije rekao,sta bi to trebalo da znaci. Uff, samo sam se okrenula prema prozoru i cijelim putem cutala. Zbog tisine sam zaspala.
"Ajde budi se, stigli smo"
"Gdje to?"
"Ne postavljaj stalno dosadna pitanja vec upadaj u kucu" izlazi iz auta i zalupi vratima.
Izlazim iz auta , uzimam stvari i vidim jednu prelepu kucicu, u dvoristu je trava preko kolena, sigurno niko ne zivi ovde pa je zapustena. Okolo ima mozda jos svega 10ak kuca koje se vide, ali su izgleda i one prazne i zapustene.
Uzeo je da nalozi kamin , posto je prehladno unutra.
"Spusti te stvari tu i idi da spavas, odaberi koju oces sobu gore, u ormanu imas ciste posteljine."
Samo sam klimnula glavom i otisla gore. Pogledao me zacudjeno, sigurno je ocekivao neki moj odgovor ili pitanje. Odlazim gore , ulazim u neku sobu , u njoj zenske stvari , sigurno je pripadala nekoj devojcici. Zavrsavam obaveze u kupatilu ,uzimam posteljinu i bacam se na krevet .
Pola sata pokusavam da zaspim ali ne mogu zbog hladnoce, a ne zelim da odem dole kod njega, da ga gledam i da me gleda hladnokrvno. Cija li je ovo kuca, da nije njegova iz djetinstva ? Ovu misao me prekidaju vrata, on ulazi " je l ti hladno?" Cutim ne govorim nista, vidi da sam budna.
Uzima mi dlan " pa ti se smrzavas, polazi dole" Okrecem se na drugu stranu ,kulirajuci njegovo prisustvo, " dobro onda cu ja odje kod tebe"
Legao je pored mene, zagrlio me i uzeo moje dlanove u svoje ruke"
Srce me lupa kao ludo, u trenu sam se zagrijala, cak mi je i vruce bilo. U glavi mi se vrti misao da je sad ovakav a vec sutra ista stvar kao maloprije, hladan, grub, nedostizan .
Izvlacim se iz zagrljaja i krecem dole , stao je zacudjeno opet, nije mu jasno zasto odlazim .
Silazim dole i sjedam na kauc, soba je pretopla, svjetla su prigusena , sve je tako romanticno. Vatra iz kamina obasjava prostoriju, atmosfera kao u filmovima. Nedugo zatim i on silazi "moras da jedes nesto, sacu ti donijet"
Nista mi nije jasno, ko je ovaj momak , to nije onaj Fabricio od prije nekoliko sati.
Sjeda pored mene i donosi mi sendvic " ovo je moj omiljeni sendvic, uzmi "
Samo sam ga pogledala "nisam gladna"
-" Joj ne teraj inat, izvini za ono danas, nije trebalo onako da postupim.." spusta glavu , pogleda u sendvic ,pa u mene i ispruzi onaj tanjir da uzmem.
Uzimam tanjir i pocinjem da jedem, moram da priznam da odavno nisam probala bolji sendvic. Zanesena sendvicom i tim koliko sam bila gladna , u jednom trenutku primjecujem kako me gleda .
" Zasto me gledas tako, uzmi i ti jedan sebi " , " Jeo sam ja" i dalje me gleda .
Samo sam slegnula ramenima i nastavila da jedem . " Nemoj da me izbjegavas .."
Zavrsavam senvic i spustam tanjir na sto. " Potrebno je da te izbjegavam , hvala ti za sendvic , jos malo cu se zgrijat i odoh da spavam. "
" Znam da se ponasam kao kreten , zbunjen sam, ne znam sta da radim , ne zelim te u blizini a opet ne prija mi tvoja daljina.."
Sva u cudu sjedim i gledam ga, ne znam sta da kazem . " Mozda je najbolje da se drzimo odvojeno " , ni sama nisam zeljela da se odvojim od njega . Gledam ga onako lijepog , obasjanog plamenom vatre , crne oci koje me vracaju u san i sve prethodno sto se desavalo . Usne pune , rumene , voljela bih da mogu da ga poljubim da se izgubim medju njegovim ocima . Crna majica mu ocrtava svaki misic , a tetovaze ga jos vise krase , sad sam i primjetila da ima tetovaze . A šake velike i muzevne , nisam vidjela ljepse muske šake u zivotu .
Vidio je kako ga gledam, ni sama nisam bila svjesna da sam gledajuci njega pocela da grizem donju usnu . " Ne prijamo jedno drugome , sad idem da spavam a vec sutra cu otic negdje. Hvala ti na pomoci i svemu ali mislim da vec odavde moram sam da se izvucem." Ustajem sa kauca ,pri cemu me on hvata za ruku , " Ne idi.."