Neko me zove,doziva moje ime ,ustajem iz kreveta da vidim ko je .Nema nikoga,odlazim do majke da provjerim da me mozda ona nije zvala.Otvaram vrata i vidim da nema nikoga,ni majke ni Gabi,odlazim u dnevnu sobu.Palim svijetlo u hodniku i uocavam da covjek sav u crnom stoji i gleda kroz prozor. "Evo mene opet,ponovo se susrecemo"
-"Ko si ti?" ,prepoznajem glas,ali ne mogu da se sjetim u trenutku ko je .Okrece se polako ,udaljavam se korak nazad , kada se okrenuo ,skinuo je kapu i ugledala sam njega. Od zacudjenosti sam otvorila oci kao da sam duha vidjela,ostala sam bez rijeci,srce mi je ubrzano kucalo,noge niti ruka nisam mogla da pomjerim.
"Da li ti je drago sto me vidis,od danas cemo se stalno vidjat" , nisam znala sta da odgovorim,i dalje nisam mogla da dodjem do rijeci . Poceo je da mi se priblizava,dosao je na pola metra od mene.Gledao me tim tamnim ocima,nije nosio masku ovoga puta.Kosa mu je bila uredno pošišana,takodje i brada njegovana.Nasmijao mi se ,kao da me provocira, nikada nisam vidjela umiljatiji osmjeh. Samo sam ga posmatrala , tisina mi je postala sve vise neprijatnija,samo se cula kisa napolju. Sve vise mi se priblizavao,obrzi su nam se dotakli,a onda mi je sapnuo "probudi se,zakasnices u skolu". Nije mi bilo jasno nista, u trenutku je poceo da mi svira alarm. Budim se i shvatam da je sve bio samo san,zasto sam ga sanjala opet?Da li cemo se to ponovo sresti? Morala sam da sjedim na krevet 5min kako bih dosla sebi,sve se cinilo tako stvarno.Mogla sam da osjetim njegov miris parfema,njegov topao i njezan obraz na mom i jezu kada smo se dodirnuli. Ustala sam i krenula do kupatila da se umijem i dodjem k sebi. Ni svjesna nisam bila da cu zakasniti u skolu ako ne pozurim.Za skolu sam obukla bijelu kratku majicu,koznu crnu jaknu , duboke plave jeans i crne martinke. Stavila sam omiljeni parfem,kosu brzo pokupila u pundju i krenula u skolu. Sastala sam se sa drugaricom i usput joj prepricala sve sto joj nisam predhodnih dana rekla sto se desilo. Nije joj bilo jasno zasto sam joj precutala sve to .
-" Zasto mi nista nisi rekla, zasto drzis sve u sebi i onda na kraju ne znas sta da uradis? Sasvim je u redu ispricati drugome sta ti se desava,najbolja sam ti drugarica ,ko ce te shvatiti ako ne ja?"
-" Ma znam,izvini,ali prosto u pocetku nisam htjela da dajem svemu ovome ovoliko paznje. Ufff ne znam, imam osjecaj da cu ga ponovo srest danas .."
-" Moras mi ga pokazat,mora da je prezgodan cim si ti tako uzbudjena kad pricas o njemu, mora da je neki izuzetak.."
-" Joj ne znam sta da mislim,ajmo malo da pozurimo da ne zakasnimo u skolu."
Ubrzale smo i za kratko vrijeme stigle,u hodniku smo sreli direktora. Rekao da nam se danas nece odrzavati casovi jer im dolaze neki veoma vazni ljudi koji im pomazu oko renoviranja skole. To nam je super palo,Mila (moja naj drugarica) je pozvala svoje roditelje da im javi sve i da cemo ostati u kafic pored skole. Takodje sam i ja svojoj majci javila i zatim smo krenule. Sjele smo napolje ,narucile toplu cokoladu i Mila je krenula da mi prica o simpatiji. Posle nekih 20 minuta Mila je otisla do toaleta a ja sam ostala sama. Svi su usli unutra u kafic posto je pocela lagana kisa,ja sam ostala ,posto je bio otvoren veliki suncobran. Nedugo zatim na nekih 10ak metara od kafica parkirao se bijeli kombi . Nakon par minuta iz kombija je izaslo nekoliko momaka,svi su bili u crnom ,nosili su maske i puske sa sobom. Ustala sam,uzela svoju torbu i polako krenula kroz prolaz izmedju kafica. Momci su se uputili put kafica ,okrenula sam Milu i rekla joj da ne izlazi iz kafica,rekla mi je da otrcim negdje posto je policiji vec javljen ta njihova akcija. Zvala me da odem sa druge strane kafica i da me ona tamo ceka , vec su se u daljini cule sirene policije. Zapazili su me ,krenula sam polako da se udaljavam,jedan je krenuo trceci put mene. Uspanicila sam se i krenula da trcim kroz prolaz,opalio je jedan metak u nebo i samo sam stala i cula " Stani gdje si,ne pomjeraj se ni slucajno ! " Nisam znala sta da radim,naglo sam se okrenula , " Sta oces od mene ? " Dosao je do mene i rekao " sad ides samnom" . Uhvatio me grubo za ruku ,opirala sam se ali bezuspjesno. " Sto si je doveo,sta ces sa njom ? Pusti je ionako ne zna kako izgledamo,mani se gluposti ?!"
- "Vjeruj mi posluzice nam " .
KAMU SEDANG MEMBACA
Ljubav kao metak
RomansaManuela je djevojka koja ima 17 godina,pohađa srednju likovnu školu i živi klasičan tinejdžerski život.Njen život se mijenja iz korijena kada upoznaje momka iz mračnog kutka.Mrze jedno drugo ali prolazeći kroz mnoge prepreke život ih na čudan način...